U maloj plavoj sobi smo ja i on dijelili sve
Osmijehe i tijelo, jelo i pola stanarine
Kroz tanke zidove košnice, čuli smo tuđi TV
i zveket žlica i šum vode i stenjanje susjede.
Ponekad bi pričali kako pobjeći u nepoznato
On je rekao da ne srljamo i pričekamo.
Al jebeš sve i čekanje, ja bih odmah živjela
on je ostao u sobici, meni ne postala premala…
U mojoj glavi
sve izgleda bolje
Tamo je sve što
poželim moje
U mojoj glavi
sve pršti od želja
Na putu do njih mi fali,
samo malo mi fali
samo malo strpljenja.
Izašla sam van, brojala korake
U glavi vrtjela tvoje rečenice
Ušla u banku i udahnula
i praznom šalteru se-primaknula
S rupom u džepu i bez izlaza
rekla sam: Dobar dan, nešto bi trebala.
Ja sam djevojka od dvadeset i previše
i stvarno ne tražim suviše
Dajte da potpišem što trebate
da nađem izlaz iz nevolje
Ja bi svoj stan i da si život riješim
da se ljubavi iskreno nasmiješim.