Opet je kiša

Opet je kiša
Sjela na oblak pa na nas sišla
Mokra do kože
Kapi se tuku, kapi se množe

Gunđaju ljudi
Rukama prijete, stišću volane
Nervozni ljudi
Čvrsto stišću kišobrane

REFREN:
A meni trebaju ruke oko vrata
Da me ugriju barem na po’ sata
A meni trebaju ruke oko vrata
Čekat ću te tu, ispod sata.

kapi prsnu, razlete u asfalt
neće prestat padat do ko zna kad
nepregledne kolone nervoznih brisača
nebo gradu sav njegov smog sad vraća
tu ću bit, neće me isprat večeras
hladan ljut gore sa dolca sjeverac
dok kiša pere prugu od nje tračnice sjaje
ja ću čekat dugu što sa zorom nastaje
ako treba kisnut do kože dok ne dođeš,
u noć dugo dok zadnju stanicu ne prođeš
udisat ću grad, slušat ga kako diše
do dugo u noć dok ne postane tiše
dok bujica kiše
sa asfalta više ne obriše
tragove naše

REFREN

Evo je, kiša
U mome Zagrebu novo ništa
Kapi ko strijele
Samo se djeca kiši vesele

Sivo je nebo
Ulica vlažna, a srce žedno
Kad proljeće svane
Sunce briše kišobrane

Podijeli tekst

Izbornik