Postani dio Elemental plemena
Instagram
YouTube

U redu je / 2013.

Menart 2013.
Tekstove, glazbu, aranžman i produkciju svih pjesama potpisuje Elemental
Snimanje i miksanje: Luka Tralić Shot i Erol Zejnilović
Mastering: Ivan Komljenović
Sve pjesme snimljene i miksane u Element Studiju, a bubanj je sniman u EMI Učilištu.

Dizajn omota i vizualni identitet benda: Dušan Jungić
Fotografija: Konrad Lovrenčić
Ilustracija: Vanesa Turčinhodžić Prijić

Izvršni producent: Brako Komljenović
Urednica izdanja: Jelena Vukosav

01. Balkana
02. Po mojoj mjeri
03. Sto jedan razlog
04. Nož
05. Neustrašivi
06. Šok
07. Prokleta ljubav
08. Prašina
09. Bolji si
10. Hejteri
11. Jel' ovo kraj
12. U redu je
01. Balkana

Balkana

Moji su vršnjaci vidjeli sve
I podrume i uzbune i mrtve i izbjegle
Naše bi djetinjstvo bilo drukčije
Da nije zeckalo oružje
Ovdje je ratna igra normalna
Mržnja raste brzo poput korova
A neki novi klinci puške nose
I još se time ponose
Nevjerujem nikome, potrošili ste me
Političari rade samo za sebe
Demokracija je tu, a gdje sam ja?
U zemlji bečkih konjušara
Sram me kad vidim da smo zadojeni
Kako ćemo rast’ u mržnji odgojeni?
Svako malo prazimo šaržere
Nema te kiše da krv ispere
Djeca rata mrze, mrze
I pucaju u leđa
Hej okreni se brže, brže
Da te upucaju sprijeda – u srce –
***
S ove strane Balkana,
Sreća nije bogom dana
Ovo je zemlja rana
I pustih obećanja
***
Dvadeset godina i još vas puca
I još vam se puca, još vas pere taj film
A u džep tiho strpaj što stvar’o je narod
Ako narod šuti onda slaže se s tim
Nama nikad neće biti dosta
Nema tog rata nakon kojeg je stvar čista
I neće balkanska pamet u balkansku glavu
Svaka budala misli tu da je u pravu
Svi tu samo smatraju da trebaju bit vlast
Da fotelja daj pravo da i oni mogu krast
Nikad nećemo prerast svoje sitne taštine
Gledat ćemo zapad iz neposredne blizine
A sutra, za sutra baš i ne ostaje
Mi mlađi neka stvaramo nanovo
Nama postaje sve ispočetka
Zasučimo rukave
Snova više nemamo zbog vaše jave
Pjesmom se liječi
Domovina
Budnice ječe
Sa planina
Ja sam budna i mislim,
Možda bolji je san
Oni žive bogovski,
Ja preživljavam
Sramite se, vi ste sitne duše
Djecu učite mržnji, učite ih da ruše
Mi smo bili sjebani, pa ne moraju i oni
Neka ne bježe iz gradova u koloni
 
02. Po mojoj mjeri

Po mojoj mjeri

Meso, meso, tebi je to meso
Dobar komad mesa na koji si istreso
Bijesno, bijesno, udari je bijesno
Sama si je kriva što oblači se tijesno
Mjesto, mjesto, znaš di ti je mjesto
Odgovaraj samo kad te pitam nešto
Šuti, šuti, kujo, šuti, šuti, kujo, muči
Tvrda ti je glava, ali jednom će pući
Kratka ti je haljina, još si uvjek klinka
Naivna klinka je htjela bit Merlinka
Narasto ti trbuh, reko ga je priznat
Zgazio je riječ, nikad nećeš biti ista.
Ovo nije svijet, ovo nije svijet
ovo nije svijet po mojoj mjeri
Lijepo smo se igrali, ko da nam je stalo
Malo smo i varali, ali samo malo
Ako te ne uhvate, nije se dogodilo
Osim toga rekao si da je nisi volio
Bila sam uz tebe kad si bio nula
Danas mladi menadžer i dalje si nula
Obraz ti je đon, cipele ti skupe
Voliš se zavlačiti u tuđe male rupe
Laži, laži, laži, čula sam ih sve
Od svih laži najveća je ona “Volim te”
Srce kad je puklo nisam osjetila ništa
Čini mi se nikad više neću biti ista
Ušla sam u ured, skino si me očima
Reko si da želiš da ti budem pomoćnica
Uzela sam knjižicu da mi lupiš žig
Usto si i stisnuo me licem uza zid
Rekla sam da neću, nisam neka klinka
Kao ona mala što je htjela bit Merlinka
Reko si da šutim ako hoću posao
“Nisi više mlada, tvoj je vlak prošao”
Pregaženi ponos, poderani šos
Bijes i šake i jedan krvav nos
Nikad neću shvatiti, nije to za mene
Ovo nije svijet po mjeri žene
 
03. Sto jedan razlog

Sto jedan razlog

Imam sto jedan razlog protiv
I samo jedan razlog za
Sto jedan razlog protiv
Al baš sam jako zapela
***
Tu sam di jesam, ispo odavde
Naviko da trpim
Da smo bez nade
Tu se krade i mito je okej
Na burzi uvijek gužva
Everyday
Enšuldigung hey!naučit ću pričat
Zapalit odavde, ničeg se ne sjećat
Javit preko Skypea i poslat para
Jer tamo me plate za to što imam dara
Napravit nešto da meni bude bolje
Ne moram to slušat, gledat, imat glavobolje
Slušat idiote i gledat rasulo
O moj bože, baš si fulo
Di si me to stavio?
Hoću van!
Negdje gdje o uspjehu ovisim sam
Spreman sam radit sve što mi date
I još spremniji potrošit kad plate
***
Imam sto jedan razlog protiv
I samo jedan razlog za
Sto jedan razlog protiv
Al baš sam jako zapela
***
Ovako to ide u Lijepoj našoj
Ako nemaš vezu za tebe je kasno
Šire se noge, kleče i stenju
Onda mi pričaju o poštenju
Daj mi šansu, samo šansu,
Čak ne moram ić u branšu
Samo nešto da me smiri
Ma jebali te papiri
Iz daljine uvijek jasnija je slika
Jedino se bojim, vratit ću se nikad
Ponjeću kofere, zaboravit sve
Na suvozačkom mjestu nema nikog ne ne
I ne pitaj me ništa kada pobjegnem van!
Ne pitaj me ništa kada pobjegnem van!
Jedino zbog ljubavi ostala bi tu
Al ljubav je samo grč u trbuhu
 
04. Nož

Nož

Prva scena počne lijepo i nevino
Na obzoru sve je čisto i predivno
Čiste ruke, čisti obraz, to je to
Čini mi se da bi mogli zajedno
Kule su zraku, mi ih gradimo
Svako vlada svojim carstvom razumno
Ne sumnjaš i ne pitaš se što je što
Slijediš srce makar bilo pogrešno
A onda se jednog dana ubaci i virus
Nagriza ti sve programe, naruši tišinu
Osjećaš se nemoćno dok junaci ginu
Gledaš kako kule padaju u prašinu
Odakle sad ovo, oči mora da me varaju
Sve u trenu nestaje, vojnici se ne vraćaju
Druga scena, mi na mostu na suprotnim stranama
Što se desilo sa nama?
***
Kažeš da mi čuvaš leđa
A onda zabiješ nož
Šapućeš mi iza leđa
Uzmeš sve i hoćeš još
Hoćeš još…
***
Boj se bio, oružje je zveckalo
Pustili smo mnogo krvi, nestvarno
Varali smo, gađali se, besramno
Al u ljubavi i ratu to je slobodno
Vodila sam sve vojnike odvažno
Grijala im dušu srce ranjeno
Spasila što dalo se, al naravno
Kako spasit ono što je umrlo?
Svaki put ljubav izgleda ko ono pravo
Svaki put srce posvađaš sa glavom
Ali kada padneš, pokošen od metka
Pusti prošlost, počni ispočetka
Napao si moje kule navalio preko
Pobjegla sam bezglavo, otplovila rijekom
Kukavica šapnula je sve što si joj reko
Prevario si me, nije lijepo…
***
Ispalio sam strijele al ne pogađam
Ne valja kad napadam
Ne valja kad ugađam
Krivac bio i osto u tvojim očima
Fini preko dana onda ratujemo noćima
Šalješ špijune da ispituju o meni
Isprobavaš taktike u svakoj novoj sceni
Mila i draga
Šamarčina i poljubac
Na kratko si jaka onda padaš tražiš oslonac
Okrećem se od tebe
Biram sve svoje bitke
Odustajem
Počinjem ti davat odgovore plitke
Vraćam sve vojnike
Povlačim ih iz punog napada
Ostat će u sjećanju što bilo je sve dosada
Al sutra biti neće
Osvajat ću druge
Biti svoj
Ne trebam te
Ne moraš više sa mnom počinjat boj
Pobjeda ne postoji
Mogli bi tako do vijeka
Odlazim
Odlazi
Nikom ne ide pobjeda
05. Neustrašivi

Neustrašivi

Ruke mi drhte, glava je teška, al neka
Puno sam puta kretala ispočetka
Radim 12 sati i ne sramim se reći
I ne sramim se brojat lovu što ću steći
Takva mi je mama, takav mi je tata
Zatvori mi prozore, razvalit ću vrata
Vrati me na start, opet bit ću prva
Ako glava je u torbi, torba glavu čuva
Imam svoj krug ljudi, mi smo bliski
Imamo isti cilj, ali nismo isti
Baci nas u vatru i buknuće požar
Mi smo u cilju dok ti radiš prvi korak
imam svoje ljude, za njih borim se
stojimo ko jedan dok nas ne bude
znam svoje ljude, za njih borim se
ližemo rane i nižemo pobjede
***
Neustrašivi – EO!EO!
Ja ne bojim se, nema predaje
***
Ove dvije ruke sve su stvorile
Nitko nije bio blizu da im pomogne
Da se sada krene rušit sve bi opet mogao sam
Nakon tol’ko padova već sam iskusan
Vučem di ide al i tamo di mi ne ide
Kad uhvati me lijenost samom sebi kažem ajde
Sve od sebe dam za ono što mi vrijedi
Polomim se danas za sve sutra što mi slijedi
Pad’o sam previše puta uspinjo se opet
Pa zar misliš da se ne bi znao još jednom popet?
Ustat na noge nakon svakog teškog poraza
Propuštenih prilika
Onih što mi dolaze
Ne bojim se ni poreza ni vlasti
Niti da ću uspijet
Niti da ću pasti
Guram po svom
Vjerujem u to
Kako, kako?
Neustrašivo!
***
Ja sam radničko dijete i nije me sram
Moje jedino blago je ono što znam
Znam što je poštenje, ne diram u tvoje
Branit ću slabiće i one što se boje
Starcima kupiću vile, jel može, bože,
Bratu dala bi i srce ispod ove kože
Ne praštam lako, zato pazi, pazi
Bit ću kao Godzilla, samo gazi, gazi
Imam svoj krug ljudi, mi smo bliski
Imamo isti cilj, ali nismo isti
Baci nas u vatru i buknuće požar
Još ti nije kasno da upališ mozak
Imam svoje ljude, za njih borim se
Stojimo ko jedan dok nas ne bude
Znam svoje ljude, za njih borim se
Ližemo rane i nižemo pobjede
06. Šok

Šok

Udahni duboko zadrži dah
Dok zjenice rašire ispuhni zrak
Nek lupi sav kisik u glavu ošamuti
Košmar u glavi sav pomuti
Da ostanu misli negdje sve iza
Da raščiste oblaci
Vidiš izbliza
Sve jasno i čisto i nije sve crno
Samo se otvori put gdje bi kren’o
Osmijeh odnekud raširi usne
Pogled je čvrst
Čeljust se stisne
Kreneš sad dalje sve loše ostaviš
Jasan je put koji sada pratiš
Koji put je potreban šok
Nešto da izbije promijeni tok
Samo da preskoče tračnice promijene trasu
Pokrenu ovu vodenu masu
Sa hoda, krene, sama se bori
Da ne da tom tijelu da se umori
Da shvati da ima i vrijedi sav trud
Pokaže smijer
Imaš kud
***
Otvorit ću oči da pronađem smijer
Otvorit ću oči da probudim zvijer
Treba mi šok
***
Samo je jedno -treba ić dalje
Život je vrijeme
Nikad ne staje
Kolko god zbuni, sve se saplete
Natjera tijelo da stane
Lete dani, ništa ne čeka
Ljudska glupost nema još lijeka
Ne daj da uzme te, zacrni misli
Drugi su jaki
Drugi su čisti
Drugi samo čekaju da te preteknu
Dok ti još tražiš utjehu neku
Smisao svega
Jebeš to
Stavi sve karte na stol
Koji put je potreban šok
Igraj do kraja
Forsiraj dok ne osvojiš prijesto
Pokupiš pehar
Drugi kad shvate kolko si dobar
Kisik lupi, pokrene stroj
Kreni naprijed
Nikad ne stoj na mjestu
Bori se za sebe
Stani čvrsto
Radiš to za sebe…
Treba mi…
07. Prokleta ljubav

Prokleta ljubav

Imam kontrolu u šaci
Ta kontrola spašava
Svijet se čini divljim mjestom
Čudno sve se događa
Ljubav samo buni ljude
Na nju briju naivni
Ljudi pate, ljudi plaču
Kad ih ljubav zarazi
Au – Pričaš mi na uho
Au – Grije me tvoj dah
Au – Kad si tako blizu
Au – Malo me strah
***
Prokleta ljubav
Opet padam na isti trik
Prokleta ljubav
Ista priča, drugi lik
***
Istražujem tvoje tijelo
Mapiram gdje nisam bila
Osluškujem tvoje bilo
Idem kamo ne bih smjela
Mi smo pušteni sa lanca
Jurimo ka ponoru
Nema sutra, nema možda
Ako sve pođe po zlu
Au – Pričaš mi na uho
Au – Grije me tvoj dah
Au – Kad si tako blizu
Au – Malo me strah
U stranoj sobi hotela
Zidovi nose zavjet šutnje
Skrivaju svoje tajne
Skrivaju šapat i slutnje
U stranoj sobi hotela
Ostao je dio nas
Bez riječi i svjedoka
U kasni čas
 
08. Prašina

Prašina

Koliko je riječi iza nas bačeno
Posuli smo njima polje široko
Sadili smo sjeme i gle što je izraslo
Bili smo budale, moj Pinokio
Stavili smo ruke u džepove tuđe
Dali nemiru da uđe
Mozak na pašu i trpaj dok može
Vruća je krv ispod kože
Nije za krivit ni tebe ni mene
Nismo vidjeli probleme
Došla je bura i pomela nas
Nemamo što krast.
***
Kad se prašina slegne
Vidjet ću jasno
Kad se prašina slegne
Valjda neće bit kasno
Kad se prašina slegne
Putevi bit će čisti
Kada se slegne
Nećemo bit isti
***
Crtali smo karte na bijelim rupcima
Plesali sa đavlima zelenima žutima
Vjerovali vođama, lijepim riječima
Oči su nas pekle od suza i baruta.
Trošili smo pare, trošili ljubav
Trošili se iz navike
Ali kada i tada naplata dođe
Samo mirno, bez panike
Nije za krivit ni tebe ni mene
Nismo vidjeli probleme
Došla je bura i pomela nas
Nemamo što krast
***
Samo budale, budale i možda još budale još ne vide
Kako su karte nam pale
Sa magistrale sletili u jarak
Lupili glavom
Pustili krv
Svojom slavom smo se kurčili al nas je napustila
Varali sreću pa i ona je odustala
Dali smo pare u prazno i nema profita
A glad više nije za šaku žita
Ne pita nas nitko
Koga više briga što mi mislimo
Ja i ti
Otupili, isti smo
Budale, ko od nas vara
A priča se ponavlja, svima je stara
I svi ju već znaju
Da bar se nešto desi
Nema sreće
Čekaj da nas netko spasi al neće
Tu u našem kraju nitko ne vjeruje u ništa
Za ništa sve godine, nek žive nova godišta
I njih odgojit ćemo glupe
Nek su naši
Bitno da su jarani, prike i pajdaši
Sad ništa od tog ne vidimo
Dim u očima
Prašina kad slegne onda doć’ će nam…
 
09. Bolji si

Svojim putem

U ovom svijetu smiješnom i ludom
Ljudi se gaze sa posebnim trudom
Paranoja nas siječe i kolje redom
Malo ko se još bori malo ko se nije predo
A ti nosiš to čisto srce
Na rukavu pribodeno koncem
Izloženo na oluji koja šiba, koja bruji
Dok te pije ti žeđaš za suncem
Svi smo mi sami, družimo se tek sa strahom
Dišemo tjeskobu pomiješanu sa zrakom
Raširimo pluća tek kad izgubimo sve
A ti to gledaš i čudiš se.
Odakle ti snaga da nađeš snagu u sebi
Zašto sam ti draga kad namjerno te povrijedim
Gdje si našo dušu što ne poznaje zlo
I ja bi htjela to.
***
Bolji si od mene, bolji si
I kada si gori, bolji si
Bolji si od mene, bolji si
Nije me sram reći da bolji si
***
U vakumu iskra ne pali
I svi zvukovi samo su stali
Al tebi niš’ od tog’ ne uzme snagu
Ti nikad ne pukneš, pošalješ k vragu
Sve što nas stišće
Cijeli svijet koji je pokvaren
Ne brine te što san često nije ostvaren
Sve ono šte me obično spusti i zakuca
Tebe ne znam zašto, ali ni malo ne puca
Meni su crnjaci uvijek dio stvarnosti
Moje srce pamti ožiljke i teško oprosti
Pa ne razumijem kako netko pređe preko svega
Kako da ti nikad ne bude dosta toga
Da smo zadnji u redu i gdje u redu dalje čekamo
Nije u redu jer kolko god da se nadamo
Kako podnosiš da uvijek o nekome sve ovisi
Divim ti se kako možeš – bolji si
Odakle si došao
Takvih više nema
Da li bi me poveo
Sa sobom?
***
Meni treba točno to
Takvih više nema
Nemoj mi to uzeti
Za zlo
 
10. Hejteri

Hejteri

Tvoje riječi režu
Precizno i hladno
Tvoj me podsmjeh boli
Nije li to jadno?
Skinuli smo maske
Vidjeli si lica
Nismo iste boje
Nismo ista priča
Ja imam svoje struje
I tečem protiv svih
Tebi to ne sviđa se
Želiš da isparim
A kad bi bili isti
Umrli bi dosadni
Zašto me mrziš, a,
Ako smo drukčiji?
***
Hej, hej Hejteri!
***
Udarci ne lete
Al’ me ipak boli
Otkuda ti pravo
Da me ne voliš?
Pjeniš se ko bijesan
Režiš kao pseto
Što da čovjek hladno
Kaže na sve to?
I misliš da si jači
Na me navaljuješ
Držiš me na nišanu
Čekaš da ubiješ
I tvoje tvrdo srce
Neće me slomiti
Mrziš me jer ne dišem
Isto ko ti
Na mene ćeš, nećeš!
Ne dam ti, e nećeš!
Ukopan na mjestu
Nigdje se ne mičeš
Mentalno
Kako god
Samo svoje srećeš
Pička ti materina
Na mene nećeš!
Isti si ko čaća
Isti ko svi prije
Drugi ti govore što se smije
Konzerva zatvorena
Pamet pregorena
Glupost je pregolema
Jedva izgovorena
Što napravim ne valja
Ako imam sam cicija
Sve što jesam ti si tome bezrazložna opozicija
Brojiš kolko imam i zrnca što teku u meni
Ukopan na mjestu ne daš da te šta promjeni
Gađaj me pičko
Bacaj na mene kamenje
Dić ću srednji prst na tebe i tvoje znamenje
Tvoj odgoj i tvoje to poimanje svijeta
Hejter Pička
Jebi ga Šteta…
 
11. Jel' ovo kraj

Jel' ovo kraj

Ima li smisla da smijem se kad nije smješno
Bolje dalje da šutim, to nije teško
Samo pustim da trnci prostruje vrhovima prstiju
Kad otvorim oči stvari su iste
Takve ostaju
Riječi su mutne i ne dopiru do mene
Želje su ubijene
Ne traže promjene
Odjavne špice ne emitiraju
Postao sam tup na one stvari što u stvari iritiraju
A nikad nisam bio takav
Zašto sad to?
Nek me netko ošamari
Kaže “Nisi taknuo dno”
Kao da venem iznutra
Zašto sad to?
Što je to što me ubilo?
***
Jel ovo kraj
Dal’ da obučem crninu
Svečano odijelo iz ormara
Jel ovo kraj
Il ipak će gore
Možda osjećaj ipak me vara
***
U svemiru je mir i nebo još uvijek stoji
Sami plešemo u tami sobe, odjeveni, a goli
Šapneš mi na uho, “Ma bit će dobro sve”
Vjerovala sam u to sa dvadeset i dvje
A kad svjetla se pale, pogled dižemo u vis
I kad misliš da je kraj čeka te bis
Evo stišćem ti ruku za ovaj zadnji ples
Naš se zanos istopio u topot i bijes
Svjetla se pale pogled dižemo u vis
Ako ovo je kraj, dal’ dolazi bis?
Kraj, kraj, ovo je kraj…
12. U redu je

U redu je

Cijeli život čekaš nešto da se desi
Od tolko čekanja više ne znaš gdje si
Izgubljen kao blago, kompas mijenja smijer
Često žališ se da život nije fer
Al je, i tebe samo koči strah
Kako ćeš disati kad jedva hvataš dah
Daj shvati ovo, vrijeme juri nesmiljeno
I nitko neće vratit ono propušteno
Sjeti se svega što si mogao ostvarit
Da si zagrizo, da si htio više radit
I vrh i dno često izgledaju slično
Kad te slome ne shvaćaj to lično
***
Ne daj se
U redu, u redu
Bit će sve
U redu, u redu,
Ne daj se
U redu, u redu
Bit će sve
U redu, u redu…
…U redu je!
***
Prestaješ prije nego počneš, uvijek tako
Jer sve se na početku čini tako lako
Al kad su prepreke na njima samo staneš
Uvijek je tebi sve dobar razlog da odustaneš
Al ne!
Ništa sa neba ne pada
Nikom se drugi put ne daje prilika
Sve to što želiš moraš željet previše
Natjerati ovih deset prstiju da naprave
Ti stvaraš to što ti život sutra daje
Samo ti možeš sam napravit da traje
Tak je to, i vrh i dno često izgledaju slično
Kada te slome – ne shvaćaj to lično!
Izbornik
X