Tempo velegrada / 2002.

Menart 2002.
Snimljeno i mixano u Studiu 25
Autori teksta: Mirela Priselac, Luka Tralić, Gordan Radočaj
Produkcija i mix: Shot
Tonski snimatelj: Mladen Malek

Bass gitara na Elementalitet, Š.B.B. K.B.B., Dal’ Sjećaš Se, Idem Lagano Dalje: Marijo Bilić – Bile
Klavir na Elementalitet: Matija Dedić
Gostujući MC na Daj Mi: Master Mijagy (One II Many)
Gitara na Tempo Velegrada: Mario Igrec
Gitara na Š.B.B. K.B.B.: Mladen Malek
Gostujući MC-i na znaš znanje: General Woo i Target (Tram 11)
Gostujući MC na Noćna Ptica: Špica Magellano
Truba na Dal’ Sjećaš Se: Josip Grah
Kontrabas na Dal’ Sjećaš Se: Tihomir Novak
Bubnjevi na Idem Lagano Dalje: Mladen Malek
Gostujući MC na Zajedno Smo Skupa: Bizzo (Bolesna Braća)
Gitara na Nema Vremena: Davor Marić
Klavijature na Nema Vremena: Mladen Malek
Autor glazbe, bass i akustična gitara na Rima-Ritam-Muzika 2: Henri Radanović
Bubnjevi i udaraljke na Rima-Ritam-Muzika 2: Tonči Grabušić
Električna gitara na Rima-Ritam-Muzika 2: Darko Jurković – Charlie
Snimanje, produkcija, mix i klavijature na Rima-Ritam-Muzika 2: Robert Funčić
Vokal na Rima-Ritam-Muzika 2: Meri Trošelj
Aranžman na Rima-Ritam-Muzika 2: Henri Radanović i Robert Funčić

Dizajn: Branimir Kolarek
Fotografije: Mare Milin
Šminka: Simona
Masterling: Luka Tralić i Mladen Malek
Opremu za mastering ustupio Pro Vox Zagreb

Elementalitet feat. M. Dedić

SHOT:

Ponovo u sobi prepunoj dima tražim malo prostora

da sjednem s njima da tako zatvorimo krug,

da uzmem riječ, da kažem dve-tri o svemu,

da nadovežem se, ubacim se sad u postojeću temu

– elemental, mentalno stanje muzika

životno određenje način razmišljanja – skuži ga

– nekada stil danas pogled iz mojih očiju

ono kak gledam sve oko sebe pa vidim perspektivu drugačiju

– svi smo ljudi sa dva života,

prvi je onaj svačiji di imperativi su

svota standard status sigurnost i mirna budućnost

ono što zovu normalan život – mogućnost čekanja

kraja u miru i bezbrižne godine što dolaze

al da je to smisao rek’o bi da isprazno

dani mi prolaze ja živim za nešto više

note strofe taktove, stihove glava piše

drugi moj život je ova muzika, za nju dišem,

nemam ambicija samo uživam dok pišem,

dok ju slušam, moj privatni svijet, životni stabilizator

– antidepresivno sredstvo, motivator

– antidepresivno sredstvo, motivator,

moj svijet – elementalitet

REMI:

Kog slava lupi u glavu, stvarnost lupi ga po glavi,

istina ne paše ko staklena cipela, nisu svi pravi,

mi se otvaramo ko rane, tu u krugu

bez skrivenih misli spajamo riječi ko boje u dugu.

Pred vama i Bogom, jesam što jesam,

nekad plačem, nekad stisnem zube kad sam bijesna

uvijek iskrena, naivna, otvorena, žena-pjesnikinja,

sretna i nesretna, mekog srca, čvrstog razuma…

Da, prijatelju, kažeš teško nas je shvatit;

Jesi probao? Razmislio? Najlakše je samo ritam pratit.

Jedni nas vole, drugi nas vole blatit,

znam, tako to ide, al ne znam dal ću to ikad prihvatit?

Naše su prilike i neprilike otprilike jednake

Au contrair, mon frere, ne repamo jadikovke..

Na mala vrata tražim put do tvojeg srca

ruka piše sve dok dišem, držim ton dok glas ne puca.

I sada znam na svoj način mijenjam svijet,

dajući vam, stvarajući, elementalitet…

Rima pitka ko dalmatinsko vino, za neke mračna ko kino

predaleka ko Torino, lako probavljiva ko čokolino,

njome nekak želim promjeniti svijet, stvarajući elementalitet.

INK:

Elementalitet, moj njegov i njen svijet

zar sam kriiiiv što sam sensitiiiiv

ko kvartet, dok tipke plećka Dedić

znaš da Inkogović nije skorojević

a ekipa što se nećka, baš šteta,

od prvog do zadnjeg redka predstavljam ko repka.

A klasa ko mečka, uz zvuk živog basa

jer mi je bitnija kvaliteta od dobrog glasa.

I šta će ko reć i tak sve ode u vjetar, nezaspan

prirodan, bezbrižan, letim sam jer sam Pan ko Petar,

a jebivjetar nek nosi maske, jer u glavi nema daske.

Bez smisla za nijanse mi dijele opaske, ne šljivim mase

pa se držim svoje trase ma pustite me da sviram,

pa sam miran da dirigiram poput Prohaske.

Jer ja sam, samo jedan mali u stvari

od sumraka do jutra,što poljubi majk u čelo

kad navečer sprema stvari i kaže:

“/cmok/ Lutko, vidimo se sutra.”

Daj mi feat. Master Mijagy

INK:

Još dok sam bio mali, nisam znao

da sam tako kadar, napraviti darmar

dok nisam otišo u Zadar, sad znam

da imam radar, toplinsko navođenje

što uvijek zna gdje je dabar, zavođenje ručno

stručno ko visoki kadar.Pa netreba bit mučno

voda buć buć,ni bučno, to je ono ključno

ta nećemo se valjda tuć, šta da se diže graja

igrajmo se do kraja, ringe ringe jaja

a mi, djeca ćuč na 1,2,3

ručak jedi dok je vruć da se ne ohladi.

Ako želiš ja ću te grist i za kosu vuć

imaš škrinjicu, imam ključ.Pa se stoga

tako mi Boga, oko toga svađati netreba

beba, vodiš me do neba tako mi hljeba.

Daj što mi treba, ja ću tebi dat

bajku za laku noć, da možeš lakše zaspat.

Delaroka je tu, za tvoje donje rublje

mačor pruža bejbi ulje, da crijeva nekrulje.

Skandalozno, ma pusti ih nek bulje

ko da je grozno to što uvijek tražiš dublje.

Jer ja sam noćna ptica, ti si noćna pica

zato budi dobrica pa mi pomogni oko šlica.

I tako bod po bod i evo ti tematike

nisam ni znao da će me ženski rod

zaludit ko fanatike,dok sam kod

tete Vilme ko mali krišom listao Erotike.

REFREN:

Daj mi da uđem u tvoju postelju

bilo bi dobro da me primiš za ruku

nema smisla da propadne dobra shema

ne reci ne

kad je sve

već u pravim rukama

MASTER MIJAGY:

Nema para na svitu koje mogu platit

sunce, more, žene, okolo galebarit,

od Zagreba do Dalmacije mogu haračit,

necu tlačit, ne boj se neću te ženit,

samo ušemit za jedan divlji sex na eks,

brzi dok ne kažeš keks, samo pridi bliže

ja ne grizen ako oceš, evo me baš ti stižen,

vrat i uši ližen, radin da te palin

pa za svoje postupke ja nikada ne žalin.

Ako igdi falin reci, nema ustručavanja,

jer posli jebavanja više nema kajanja.

A sada dosta stajanja, ajmo u kabinet, ne’š ni osjetiti kad ti

skinen taj redipet, opet ona ista prica: “Oprosti ja ne mogu”

ja san uporan i dalje skidan tvoju robu,

svoju mogu bacit i po podu, ni’me baš ni briga,

ako pogledaš doli vi’ceš da se mali diga,

stigla je i ta igra, (koja?!), bacaš me na krevet, (uuu!),

znaš svoj posa,(aha!), poza 6-9,

meni paše, oceš da me jašeš, cicama da mašeš,

kažeš “hmm…da” i znan da ne lažeš,

zariješ mi nokte u leda i zoveš me “Mijagy dragi ja bi

to u kužini, na podu i u kadi, gurni ga i vadi al’ sjeme ne zasadi”,

oladi, necu biti tata,

oko vrata ključ kaže da san tata mata meštar o’zanata!

REFREN

Šta čekaš

REFREN:

Kaj čekaš, čekaš da ti sve padne sa neba

Kaj još čekaš, čekaš da ti netko drugi sve da

jer ak čekaš, čekaš na – ostvarenje sna

onda čekaš, čekaš život umjesto da živiš ga

REMI:

On je, sjedio i čeko, u lokalnom bircu u kvartu,

krao Bogu dane, non-stop žico, pričo sam’ o bluntu,

čak i brat ga je odjebo, reko mu:

“Daj se probudi i trudi, koristan budi, starci su od brige ludi…”

Nije ga to diralo, dok daju lovu, to je to,

a poso? Kaj si lud?, ma kakav znoj, ma kakav trud,

jer meni dobro je ovako kako je,

za dalje niš ne pitaj me, to samo riješit će se sve.

INK:

Ček’ ček…Ali ne, ne, i onda još jedamput ne,

umjesto da sanjaš život, počni živjet svoje sne

jer glave nisu spremne, sve dok im se oči ne otvore,

al i one zabole kad vidim sve fuše i folere.

REMI:

Ona je sjedila i smišljala kak bi se bogato udala,

kad bi radila samo bi nježne ruke uništila.

“To nema smisla, ko ni da idem nešto studirat’,

neću profitirat samo ću se naživcirat.

Kad bi radila, ne bi imala, neznam kako bi sve platila:

Frizera, pedikera, mobitel i masažera?

Bez toga nemrem, bolje da sjednem i da pričekam,

možda naiđe neki, čekaj, malo da pogledam…”

REFREN:

Kaj čekaš, čekaš da ti sve padne sa neba

Kaj još čekaš, čekaš da ti netko drugi sve da

jer ak čekaš, čekaš na – ostvarenje sna

onda čekaš, čekaš život umjesto da živiš ga

SHOT:

Koliko mora još proći da shvatiš da vrijeme ne staje zbog tebe,

Kaj napraviš napraviš to ti je to, ne uspiješ, ko te jebe,

niko ne čeka – pa kog onda čekaš ti (ti) kome se nadaš,

reci kaj čekaš (čekaš) čekaš (čekaš), život je igra, ispadaš,

gubiš u startu, ne reagiraš na vrijeme, drugi te prestižu, da,

kasnije bit će ti žao al više tu nema ponavljanja poteza (da)

ima li vremena dovoljno, ima li nade, mislim da nema

izvoli pa čekaj, to je tvoj izbor, okej nema problema…

INK:

Ko čeka dočeka, al nemam vremena čekat dovijeka

nema recepta ni lijeka život nije apoteka.

Da se stanem u red, pa čekam prirodan redoslijed_

svoj red da dobijem što hoću tako da nije bed._

Uvijek dva koraka unazad, a samo jedan naprijed

jer dok čekam čekam da mi drugi da mogu odapet.

I još pitaš što si napet, zapet, razapet ko u Isusa

jer ko čeka čeka znaš da uvijek je na iglama.(Ha Ha!!)

Ali ne ja, nemam vremena ko ni para,

čekanje je šema stara, više neću bit tuđa budala.

Pa me boli kara ko što svrbe me i prsti

zamisli da je život krava koju samo ju treba pomusti.

BRIDGE:

Nemaš kontrolu i nemaš plan,

iz dana u dan, posve si sam

uzimaš na đemdo i radis dug,

a možeš biti njuška kao pravi Demiurg

REFREN

SHOT:

Reci šta čekaš, šta, šta, imaš li dovoljno vremena,

šta zapravo hoćeš da neko ti da, šta očekuješ, nema na đemdo,

šta misliš da možeš sam tak, bez da se trudiš, ma zaboravi

vrijeme ko pijesak ti teče, prolazi, šta čekaš nešto napravi,

di si šta, šta čekaš da drugi naprave za tebe, ma nemoj

htio bi sve al ne da ti se, ne ide to tako da znaš,

e moj prijatelju, prijatelju digni se napravi nešto za sebe

vrijeme je sad, kaj čekaš, nemoj bit glup, ne gubi vrijeme…

REFREN

Tempo velegrada faet. M.Igrec

REFREN:

Tijelom prolazi ti ritam grada

Mjesečina na lice pada ti

Osjeti, dal vidiš li?

On zbog tebe postoji…

REMI:

Hej…Šššš..slušaj kako diše,

osjeti miris mokrog asfalta poslije kiše,

dotakni sivu, hrapavu kožu betona,

kad ga jednom takneš, držiš ga se ko ja mikrofona.

Njegov olovni dah isprva uljeva strah

ali što više dišem s njim to ga više u krvi osjećam.

Ko vrsni diler, navuče te odmah, i dok su pluća puna smoga

ti ne kužiš, to je droga ovog betonskog Boga,

ja ko ovisnik priznajem da ne mogu al ni ne želim bez toga…

Gdje god da odem, sve me podsjeća na njega

svaki pedalj, svaka fasada mi zgleda ko dio mog grada.

Nikada, nigdje, koraci isto ne zvuče

ko kad koračam ulicom znajuć da tu sam kod kuće.

Volim kad mu uzavre krv i poludi

kad mu žilama naviru bujice tisuća ljudi

skoči mu adrenalin, ko divlji pas strgne se s lanca,

tad me zna bit strah ko da sam malo djete u rukama stranca.

Volim ga gledati dok spava, njegov san moja je java,

i dok misli mi teku kao Sava;

Volim ga gledati dok spava, njegova java moj je san,

dok imam srca neće biti sam…

REFREN

SHOT:

Osjeti ga kako diše grad kako pulsira

dok se dan polako gubi u sumrak, nikog ne dira,

svatko kroči svojim putem, grad diše istim dahom

pluća miliona, stupa korakom kolona svojih ljudi,

svojih duša, svog života grad nosi grijehe i pogreške

svakog svoga pasjeg skota, on te smota ko kanabis

zavede ko žensko tijelo, gradski ritam te povede,

povede u cijelo putovanje beskrajima svojih ulica,

fasada, svoga ponosa i jada – gornjeg i donjeg grada,

smrada rijeke što ju presijeca i osmjeha ljudi

kad im na račun sjedne plaća početkom mjeseca,

grad…- grad koji me inspirira i potiče, da

baš za njega pišem svoje priče…

REMI:

Da baš za njega ja pišem svoje priče…

REFREN

INK:

Ja živim u vrtlogu, (grada)

sve noćne ptice recite hu hu, za mračnu ulicu (grada)

Ink piše kak se diše u velegradu, sada

Kada neki od nas više nisu s nama

sve nam zvuči smiješno ko Dalaj Lama.

Inkognito (ššššš…) budite tiho,

samo djelić sekunde i potoneš u mrak za sitno.

Postaneš nevidljiv, kraljevo novo ruho

zato dobro pazi što ti šapćem na uho.

A ti protuho, što me slijediš u sjeni

Drvena kraljica 2,3, nek ti se srce skameni

Ne vjeruješ nikome, bolje vjeruj meni

za tempo velegrada trebaš bolji hoody neg’ Kenny.

Jer svi nose maske, to je dio prakse

Živo blato za prase, jer te zaludi ko mase.

Odraso na sirenama, Bože grijehe prosti

tempo grada u venama nabija bilo do kosti.

Znam gdje, neman počiva znam kuda ić’

bilježim ritam zločina ko Fabijan Šovagović.

Pa sam spreman za velegradski spleen

čvrsto vezan ko adenin timin

gvanin i citozin……..

SHOT:

Ima bezbroj lica i naličja – jezika i narječja

raste poput malog djeteta iz naručja ljudi

koji su mu krvotok u tempu velegrada,

jedan ustaje dok drugi pada, on se ne mijenja,

mada bio je i bit će cilj mnogima

moja inspiracija on je tlo pod mojim nogama

REFREN

Shot

Š.B.B. K.B.B.

SHOT:

Nije vrijeme nije mjesto al tu sam i šta ću sad,

Možda jednom odem daleko al vratit ću se u svoj grad

tisuće puta pit’o sam sam sebe šta bi bilo

da se sve ovo nikada nije ni dogodilo,

da nisam ovdje rođen – da nemam ništa s tim,

da druga su vremena, da je život lagan, fin,

da me to nešto, viša sila, Bog il kak god hoćeš metn’o

negdje drugdje – jel ikad i ti tako počneš mislit

mene non-stop muči a znam da neću nikad znat

volio bi saznat – al iskreno, ma neću srat ja

volim svoj grad, ne bi ga mijenj’o ni za šta,

al zanima me kako je negdje gdje ima prilika,

di možda možeš lakše uspjet – šta da sam tamo rođen

– kak bi se zvao, kak bi izgled’o

i dal bi bio vođen muzikom il bi se palio na nešto drugo

– dal bi brzo umro il živio dugo,

jel ti vjeruješ u karmu, reinkarnaciju i takve stvari,

nemoj mene gledat ja ne znam – ustvari,

ma volio bi vjerovat jer onda jednom bilo bi bolje,

i možda lakše bi podnosio sve ovo,

bio bi možda vedrije volje – manji pesimist

točnije rečeno ne bi bio realist

jer možda ja griješim kad si dozvoljavam da me dira situacija

ne znam, kad razmislim zbilja šta bi bio di bi živio,

kak bi to sve izgledalo kak bi bilo da sam negdje drugdje se rodio,

da sam neko drugo lice, drugo ime u drugom vremenu

ma Bog te pitaj šta! – neko i neš’ u nečemu,

da nije bilo rata da prodajem ploča ko kenje,

da radim ovo isto negdje drugdje gdje me cijene

REFREN:

Š.B.B. K.B.B.

Što bi bilo da, ja nisam ja

da je sve druga fabula?

Š.B.B. K.B.B.

Kad bi imali sve što bi željeli,

dal’ bi bili sretniji mi?

SHOT:

Moji snovi su preveliki, ja možda tražim previše

ne samo za ovdašnje prilike nego više

čak od realnih mogućnosti – Bože moj, takav sam

24 godine i znam što hoću, bahat sam

i tjeram vodu na svoj mlin – nisam sretan baš sa svim,

al imam viziju, nekako danas već znam

s čim bavit ću se u životu – to nije dobro –

u ovoj sredini je valjda najbolje bit pasivan,

da pobr’o sam stipendiju nisam – još sam zato tu

volim svoj grad, htio bi ostati u Zagrebu,

kad već me tu stavilo pa da budem tu do kraja,

al nemrem si pomoć da ne razmišljam o tom

šta ja možda bio bi da negdje drugdje rođen sam –

da ovo smatram tuđe a ono mojim,

da sam -neko sasvim drugi ko odras’o je sa dosta para

– u zemlji di odma primjete za što imaš dara

– di kad se trudiš imaš – di kad si glup propadaš

neko mjesto di sam si sudbinom upravljaš

ovdje čekam jednog dana – kad dođe tren

da ostavim trag, po nečem budem zapamćen…

REMI:

Š.B.B. K.B.B.

REFREN

INK: Ja sam ja

SHOT: On je on, i ja sam ja

INK: I on je on

SHOT: Ja sad klimam

INK: A ja cimam, dok rokamo mikrofon..ha ha ha ha

INK: Ja sam ja

SHOT: On je on, i ja sam ja

INK: I on je on

SHOT: Ja sad klimam

INK: A ja cimam, dok rokamo mikrofon..ha ha ha ha

Znaš znanje feat. Tram 11

SHOT:

Urokani od kemije, oči ko zrna pijeska –

sto pedeset BPM-a ritam, kaj to danas zovu pjesma,

u WC-u nema vode jer se mora pit na šanku…

Oprostite, al serem se na zabavu takvu

s vremena na vrijeme svi se mi zgazimo, pa šta,

boli glava sutradan od pljuge i mješanja alkohola

Nismo loši – što god govorili o nama,

Ipak znamo znanje – pa se ne petljamo sa kemijama

bar većina – za one druge ko im je kriv,

ja ne kužim di je poanta zgazit se da jedva ostaneš živ,

svjesno riskirat da te pukne krivi film

znat da ti jede mozak…

Ma molim te…

Nemam ništa s tim i neću petljat se u takve stvari

žuto, bijelo serem se na to, al onda daj budali priliku

i uzet će – treba ostat faca, svake subote u ovom gradu

tisuće kuna se baca.

Kolektivna besvijest – amfetaminski trans….

urokani ko pičke, šta da kažem, žalim vas.

Dehidrirani ugibaju od prevelike doze, a sve

dobra djeca preko tjedna subotom narćoze,

nekom nije stalo – pa više brine o profitu.

A ti prijatelju totalno si zapeo, sad imaš kitu od života,

šta ti je sad o’šo si predaleko, bonkas simo tamo,

eto ti na sad si se naviko…

REMI:

Možeš biti statistika, tema obrazovnog programa

da te snimaju s leđa dok pričaš što radiš na drogama

u kojoj si komuni bio, da si krao – nisi htio, kuneš se

da nećeš tako, čak si i plako…

Možeš dobit stupac, dva, u nekim novinama:

“Mladić D.K. (20), nađen ujutro oko 5, uz njega

žlica i šprice, vjerojatno overdose”

ma ko bi reko, bio je miran, fin, i šutljiv skroz…

Misliš da će netko plakat? Neće. Svijet se bez tebe okreće,

to si trebo skužit kad si se piko jučer naveče.

I ful me ljuti kad skužim kolko su glupi,

mala ždere sličke pa onda daje svakome pičke,

čula je da to je “in”, stišće vilicu, pere ju,

Serem ti na to, ‘oće te prat kada dodirneš dno?

Priroda daje, ako znaš znanje, ak’ znaš di je

granica razuma, a di počinje sranje.

Možeš lizat žabe, žderat gljive, popušit žiže na njive,

nemoj bit budala koja nije znala…

Nemoj bit budala, nemoj bit budala,

nemoj bit budala buraz, koja nije znala..

TARGET:

Sljedio trag olovke, do dana odluke kaj je već stigo,

zamijenio mjuzu vatrom, jer mi se kurac digo

Svakodnevno do kraja žigo i prebrzo se uzdigo

ko i amigo, stekao znanje pa ga izrigo.

A ko zna – zna, zna od početka kakva je brija,

ak sam ja ja, ne možeš battle-at protiv MCa,

al me droga udaljava od Boga, pa flow oslabi,

a kad me dosada zgrabi, tak ličim i bejoj babi,

pa bi uvučen u masu, uhvaćen u vražjem lasu

i u zadnjem času

Sjetim se da ja jesam jedan od malih zelenih kaj

muče NASU kada po basu rikam rime, puneći sam sebe

kao kasu.

Droga je zlo i “znam to”, jer sam burazu vjerovo

pa ti stare rime zvuče ko novo

zvuče ko novo ovo!

INK:

Svi mi živimo teško, to je tako kako je

do nedavno sam još plako, sad više ne.

Znam što je to, tko je posijao zlo

tko “visoko je letio” sad ga pokriva tlo.

I meni je zlo, stvarno mi je muka

svakog bi se odreko, kad vidim s čim se mladež kljuka.

I nije me bruka, reć da smo se skinuli

jadni starci krive sebe da se nisu dost brinuli.

Al tu nema pomoći, u glib, u glib,

koriste vas ko kurve što ne osjećaju stid.

Oni što vas mame s ljubavlju kvazi mame

podvale vam smeće i u smrt pošalju same.

Svijet se i dalje okreće ništa ne staje zbog vas

umireš ko govno uz smeće, ostaješ ležat ko pas.

A imo si sve, ekipi smijao si se,

ocu puklo je srce, a umro bi za tebe.

O Bože molim te, uzmi toj djeci te igle

daj im ljubavi i igre da majke budu bez brige.

Ovo je za Dudu što je otišo na spavanju

ovo je za Matu što su ga našli u ulazu.

Ovo je za tebe koji si još tu,

Zaliječi rane, znaš znanje, proglasi opsadno stanje.

Ovo je za tebe, koji si još tu

Znaš znanje, proglasi opsadno stanje…

GENERAL WOO:

(fali)

Vidi me sad

INK:

Znaš da predstavljam, kada dostavljam

Čak i kad idem u krevet mikrofon nikad ne ostavljam

Znaš da predstavljam, kada dostavljam

Čak i kad idem u krevet mikrofon nikad ne ostavljam

REMI:

Gle, gle, još jučer bila sam na dnu,

al više ne, ne, sada znam cijenit što sam tu

i hoću sve, sve što još do sada nismo imali,

al iznad svega hoću respect za to što smo snimili.

Bilo je sranja, vodili su nas žedne preko vode

zvozali ko majmune, pravili ludima,

sve ode u kurac, nemojte radit iste greške,

jer do cilja možeš avionom ili ko mi, pješke.

Neću trpit sranja, gubit vrijeme na kretene

kaj ne znaju radit poso, još na kraju krive mene!

Prije 2 godine nisu vjerovali u nas,

sad spuštaju pogled, tresu se gaće kad čuju moj glas.

INK:

A vidi me sad, Ink nalazi svoj put

u inat svim što su pljuvali i govorili da smo kaput

a sami smo stvorili stav čvrst, a gard krut

kožu mjenjaju, a ne čud jer rado bi nas oborili.

REMI:

Gledaj, uči, odi natrag u garažu,

brojke ne lažu, 18 medalja u radnom stažu.

Gledaj, uči, ionako sve se mijenja

treba strpljenja, ak si nestrpljiv stvar ispadne kenja.

REFREN:

Vidi me sad, jači nego ikad

bez obzira na sve, ja, još uvijek ne dam se.

Vidi me sad, rokamo po svom,

trebam bas, imam glas, da napravimo lom.

INK:

Rokaona, parlaona, soma kila kao tona

noćna ptica, ratna zona, letim poput aviona

puca žica, ja i Špica, žila kucavica, jedan novčić

a dva lica, underground ko Kusturica…

SHOT:

vidi me sad na stage se penjem sa cijelom postavom benda,

skoro deset ljudi dokaz je da valjamo,

pa onda nek mi neko kaže nešta –

di si, šta si, rokam sviram sve po starom, komponiram,

tu sam repam ordiniram

INK:

Vidi me sad ak imaš me rad znaš da te volim

neispavan kolko molim, al ne stajem jer previše majk volim.

Bez predaje, naučen da se borim i da se u životu

za badava ništa nedaje. Dok ne digne se prašina,

pa ju jedite, prašim ja,

Shot, Ink i Remi, imamo kemiju ko Kašina

REMI:

Pogledaj me, ja sam dokaz sve se može

samo treba znat kad drugi karte polože.

Daj mi bas – bas, kada rokam live s bendom,

Ja sam as – as, slušaš me tjednom i vikendom.

REFREN

INK:

Vidi me sad

Stvaram svijet sa riječima, nosim svijet na leđima

jedan od glazbenika, Demiurg slika u očima

od prvoga dana do jednoga dana

koljeno kleca, srce jeca ime paloga prvijenca

SHOT:

Prvi album 500, drugi mora ić’ 5000,

da da da da krivi smo, sjebala nas nesreća

za krivoga se dali, dali potpis toj budali

posrnuli u startu, iz priče malo ispali.

Al sad smo tu, vidi me sad šta radimo

za čist račun, dugu ljubav, drugi album snimamo.

Sad smo tu, vidi me sad šta radimo

za sve što su rekli da smo kurac, da ne valjamo.

REMI:

Ja ja ja, ja sam ista kao prije, imam stare brije,

samo što se sad zadnja smijem, lukava poput lije,

prepoznajem zmije, pa sve adute krijem,

vidi me sad, kaj? Remi budala nije…

SHOT:

Vidi me sad, di sam, šta sam, kak sam, kako stvari stoje,

ko je rek’o da ne vrijedimo, ovdje sam uzet svoje,

ja sam pljuska za neke, za druge dokaz da se trud isplati

pozdrav prošlom izdavaču, di je sad da se bahati

sad opet radimo, opet smo tu, opet smo isti,

opet drukčiji, opet na radiju,

vidi me sad, imam feeling da danas me više cijene

jer za suradnike ovog puta ne biram kretene,

brijem da stvari sjele su napokon kak se spada,

mi snimamo drugi album, vidi me sada…

INK:

Znaš da predstavljam, kada dostavljam,

čak i kad idem u krevet, mikrofon nikad ne ostavljam,

uvjete postavljam svuda oko nas, rokam “Vidi me sad”

jer imam bas (bas), i glas (glas),

a šta (šta) pokažem i samo pomažem,

i kad treba učinit za nas, pa se pokaže da laže

Ko pod drugim jamu kopa, uvijek ga se dokopa,

De La Roka ko tropa, pokopa iz ovih stopa.

REFREN

SHOT:

Lagano ušli ste u svijet gdje obitavamo,

sad ste svjesni što predstavljamo

Škvadra viče: “To, to!”, vidi me sad,

vidi me sad, Elemental trio spušta te na tlo.

Lagano ušli ste u svijet gdje obitavamo,

sad ste svjesni što predstavljamo

Škvadra viče: “To, to!”, vidi me sad,

vidi me sad, Elemental trio spušta te na tlo.

Hrvatski psiho

INK:

Doktore, doktore, zlo mi je, što mi je?

Trošim apaurin da lakše zaspim.

Kažu svakom dođe žuta minuta mene

je pukla jedna žuta duga ko godina ljuta,

kompa mi na igli, doktoreeeeee kuda smo to stigli

drugi me gnjave za novce valjda briju da

smo se digli. Kolko zarađujem, kolko ploča prodajem

brate život nije fer svi su plastični ko Cher.

(a vi ste?)

Krv bez vene u zemlji gdje ginu djeca

danas kad čujem sirene, paranoja me štreca.

Sjebo nas je rat dok su lude vikale treba klat

danas se pola nacije boji leć a kamoli ić spat.

Nemamo za jesti al uvijek ima za srat

Doktore zašto je u ljudima zlo, da mi je znat?

(samo polako)

Kako polako? Meni su sati minute

vrime leti ko One II Many, kod nas ništa se ne cijeni.

Dajem ljubav jednoj ženi, a ona ganja tuđe plahte

djeca oće za van a ja nemam za platit

rate, za stan, pa kak da ih učim da vjeruju

u Djed Mraza kad mi je život svlačionica

poput Roberta Knjaza. Crvenih obraza

smišljam im laži za majku, jer je nikad

nema, da im pročita bajku,za spavanje,

već se s drugim vucara na cajku

blati i njih i mene, dok glumi radodajku.

(bez vrijeđanja)

Ma ko tu koga vrijeđa ovdje stvari tako stoje

pametni u ludnicama, a ludi mi dnevnice kroje

djeca plaču, neznam šta ću, pa molim da kažu što je?

u školi nose pištolje pa se među vršnjake svoje, ić’ boje

A prijatelje svoje pamtim u magli dima

nekad nisam mogo bez njih a danas ne mogu s njima.

Poganim jezicima jer ih mržnja puca ,

šire neistinu kad god zinu pa ni se non-stop štuca

(evo popijte si vode..Nije sve tako strašno..)

Vraga nije,

doktore ma ne znate vi kao je meni živjeti

u hrvatskoj psihi. Doktore Doktore

ne znate vi kako je živjeti u hrvatskoj psihi.

SHOT:

Gospodine, Gospodine…

najveći problem je u vama,

svojim negativnim stavom samo sebi škodite

i sama pomisao da žena vam vucara se za drugima…

Ma molim vas! Nemojte!

Za vas je udana, a djeca kad plaču, vi ih istucite,

da vidite dal drugi put će pustit suzu?

Neće, tako smirite i sebe i njih,

više vas neće vući za rukav

depresivni ste gospodine, to vam je krivi stav…

Nije ništa ljudima, problem je samo u vama

idite, ispucajte se na utakmici Dinama.

Pa pustite okolinu, radite, to je to

dajte idite odavde sretni što imate posao!

REMI:

Čujem glasove u glavi…Kaj da napravim?

Da odem u Švabiju bauštelat, u Italiju se kurvat

konobarit na prekooceanski brod

ili da dišem ovaj isti hrvatski smog?

Da se budim u 5, pa na šljaku u neku tvornicu

u rujnu dobim plaću za veljaču,

plaćam grobnicu na Mirogoju, stanarinu, struju, telefon,

odvajam si od usta dok ne puknem ko balon.

Dajte mi, doktore, čarobnu formulu, abrakadabra,

da razvučem od prvog do prvog,

ne, nisam sabrana i nisam svoja sva

a trebam bistra čula sva da bi familiju prehranila..

(oprostite, molim?)

Eto, niko ne sluša, nit da pokuša

samo svi lažu i prenemažu ko da smo u Saboru,

a moje lice slaže boru na boru,

Europa nas drži u šaci ko ovce u toru..

Odajte mi foru!

(nema tu..)

Ma nešto mora!

Kako to, drugi mirišu na parfem ja smrdim na vlagu?

Kupam se u znoju lica svog, stavljam na vagu

sve mogućnosti, nemam budućnosti

jedino imam mali podstanarski stan i tanak san.

Navečer, raširim noge iz navike i jer moram,

ne smijem mu reći “ne”, ak popije, zna biti nasilan.

Često se događa, izgubi živce, nije fer

da živim s masnicom na oku, u strahu, i ja i kćer, i tako svaku večer..

On ima PTSP, zahvalnicu i geler u nozi,

a ja razbijeni san i mjesto u redu na burzi…

SHOT:

U redu, razumijem, al vaše depresivno stanje nema smisla,

vi ste zdravi, možda da rodite još djece?

To da vas malo zabavi, svaki problem se zaboravi –

podižite sretnu obitelj, nek vam je to primarni cilj,

seks sredstvo, suprug hranitelj, pa pustite njega na miru,

vama je dosadno

(ali doktore),

ma nemojte, sve mi je jasno, ja vas razumijem posao

idite (ali) idite, rađajte djecu i nemojte prigovarat,

vi znate gdje vam je mjesto, nemamo o čemu razgovarat, doviđenja!

Noćna ptica fat. Špica Magellano

ŠPICA:

Špica i Elemental, kaos, elementalitet,

noćni let u svijet, teške misli, heavy-mental… (2x)

Dolazim u obliku ponoćnog zvuka, tiha buka

rima paklenog kruga, neuhvatljiva poput dima

lagano klimam glavom, totalno izgubljen

hodam po Šalati trećim putem, crnim kao ugljen.

Sam ko duh, lutam više milja, daleko bez cilja

ovisan o tonu, ne znam što je zbilja

od dobrih vila tražim krila da odletim

pišem o mraku jer sam okružen sa njim, ne jer je snimljen film.

Gavran, stranac iz pjesme, ja sam ko planeta na nebu,

ne spadam u nikakve okvire

u glavi svira rekvijem za san, svaki dan

plan za duge noci, krvave oči, samo želim van.

Mrzim materijalizam, donosim davnu temu,

stvaram život koristeći sjemenke i zemlju,

rimopoetiziram, sa tribina snimam oblake,

slusam tempo velegrada, taktiziram pomake.

I tako sjajimo ja i moj prijatelj Mjesec,

gledamo ljude što se čude, krivo briju, nek im bude,

pitaju me za nekakvu karijeru i pare,

možda nešto shvate onda kada probiju barijeru.

A ja ostajem Magellano, neki zovu me i Špica,

nitko poseban, samo nocna ptica,

i kad mi je Ink partner,lud sam ko Pink Panther,

jos jedan biser je završen i svi možete k vragu…

REFREN:

Noćna ptica, kad čuješ zvuk

raširi krilca i pusti da te nosi demiurg.

Dok mjesec sja nama mrak nam guta lica

tempo velegrada roka pjesmu noćnih ptica.

INK:

Tinta Noćna Ptičicaaa..

Ja sam, samo jedan mali u stvari

kronično neispavan, pa mjesečarim sam

izam predstavljam makar i sam znam

da nevaljam danju spavam, noću idem van.

Ožiljak bez lica u crnom ko kmica

dok grad spava ja širim svoja krilca

dva znaš da JArun ima dobar žbun

ak si spreman za let stavi mi soli na kljun.

Tko sam ja? (šta? šta?) Ne pitaj me šta?

ako voliš noćni svijet ko prvih pet reci (da da)

da. za br. za 1 djelo ko Paulo Coelho.

Jedan od glazbenika ko Blagoje Bersa.

Viši nivo, letim visoko od početka

ko ab ovo, podamnom elemental tlo.

A ja sam noćna ptica s maskom

preko lica s dvije rupe za oko, dok sprej

u šaci šprica. Ja i Magellano

deremo, ko loza po jetri dok se balavci kunu

da znaju šta su milimetri. Predstavljamo

djecu noći što ne slijede trend

ekipa ti gubi živce dok je moja Mirna ko Berend.

Za samo jedan tren, sam live ko moj bend uz

mjuzu za čilanje led tanak ko Bang i Olufsen.

Pa čuješ tinjanje(ccc) kad nas staviš na vatru

kad čuješ refren reci (hu hu) za škvadru.

Koja voli mrak al nismo statistička brojka

brijemo na brak I radimo po svom ko perestrojka.

Djete ratnog vremena ak nisi znao

sad znaš ko sam ja. Ink. Noćna ptičica…..

REFREN

REMI:

Ja sam Mjesečina, hladna i svjetlucava,

uhvati me ak možeš, ko iluzija sam varljiva,

bit ću tvoja družica, ako si noćna ptičica

osvjetlit ću ti put dok noću lutaš preko ulica.

Neosvojiva, sama biram kog ću zavest,

ja te okružim ko dim, samo da vidim dal ćeš nasjest, ha?

Ovo je igra, glavni akteri smo ti i ja

kada pobjeđuješ, ja se skrijem iza oblaka.

Hej, ne brini, vratit ću se triput sjajnija

u svoj silini, da noćna vožna bude trajnija.

Prepusti se, ne puštaj me, ne moraš hodat sam,

široke zjenice mi govore tko si, ma znam…

REFREN

Ink

Dal' sjećaš se... feat. T.Novak i J.Grah

REMI:

Sjećam se,

vojničke hlače, karirana košulja,

na glavi kapa, u ruksaku sprejevi, da, to sam ja…

1996 je godina, vrijeme kad se hiphop nije čuo iz svakog walkmana

i nije bilo party-a, ni reklamnih kampanja koje

koriste našu muziku da nam podvale svoja sranja,

naše stanje uma bilo je drukčije, tad se

dobro znalo ko nosi široke hlače i hoody-e..

U tramvaju, na cesti, ljudi su nas čudno gledali

da pjesnici su čuđenje u svijetu, to nismo znali,

za nama su Skinsi vikali: “Nigger-loveri”

a mi se međusobom nismo prcali da smo fejkeri…

Vikendom se igrala šica, motala koja gica,

navečer se brijalo na Trgu, čekalo se već

dobro znana lica, kad se spustila kmica

išlo se ukrasit vagone Hrvatskih Željeznica.

Često ostajali smo sjedit ispod sata

mjesto di su se dokazali majstori hiphop zanata.

Normalno bilo je stajlat tuđe textove,

citirat KRS-a, gledat skice, trejdat cap-ove.

I imali smo beef-ove, al smo branili frendove,

al lova je ušla u priču i okrenula ploču…

REFREN:

Dal sjećaš se, sunce je jače sjalo

Dal sjećaš se, ispravno se brijalo

Dal sjećaš se, važna bila je rima

Danas važne su pare, što to s nama ne štima?

Dal sjećaš se, tvrdi ritam i MC

Dal sjećaš se, svi zajedno brijali

Dal sjećaš se, važna bila je rima

Danas važne su pare, što to s vama ne štima?

INK:

Inkognito je tu, za tvoje uho

sad imam “Ecko” majcu, a nekad sam kemijo i kuho

kak da dođem do prvih šelsica,

i debelih lejsica, u zemlji,

Prizme Colora i fake Adidasa s placa

bio sam faca, jer Trst je dao svoje,

po obleku prek granica, na trenirci crvene boje

“Masno Deluxe” slova stoje. Brate, evo ti novi

Ice-T, presnimi, ne brini moje su kazete tvoje.

i nije bilo problema, pozdravljam sve što su još

tu, i one kojih nema.

REFREN

INK:

U neboder na party, Varšavska i Križanićeva

su me viđale češće nego mati, možda i nisam

znao najbolje crtati, al se Kid, Fade, Pace, Wise

Dope, Semper, Asher, Maze nikad nisu morali trtati

ni šmrkati,da bi nam bilo dobro, ma kakvi.

U “Odeonu” sam prvi put mikrofon odro

kad je Glock jedamput napravio party.

Dal sjećaš se Young Lordsa? Dal sjećaš se

Tagragza, Sidefects-a i Kords-a? Dal sjećaš

se Inkovog debija: “Jezik oštar poput

grebena”, tak je počinjala brija, novopečenog

MC-a……iz grada ispod sljemena dolazim

s mozgom ko u jebenog štrebera.

Noći mora i nemira ….PEACE!!!!!!

REMI:

Sveg’ sjeti se, al piši nove stranice,

imaš 4 elementa, otvori 4 strane svijeta,

kao DJ sa scratch-evima, break-er sa pokretima

writer grafitima, MC sa riječima…

REFREN:

Dal sjećaš se, sunce je jače sjalo

Dal sjećaš se, ispravno se brijalo

Dal sjećaš se, važna bila je rima

Danas važan je cash, što to s nama ne štima?

Idem lagano dalje feat. M.Malek

INK:

Na greškama se uči…Idem lagano dalje, dalje, dalje…

Tko god pita ko sam ja, taj ne zna da smo fini

Tinta elementa dva, lagani ko aspirini

Na putovanju ko muslimani Meki il Medini

kažu “Veni, vidi, vici”, kod nas samo “Veni, vidi”.

A ekipa ko da se stidi, pokušat, priznat da nas vole slušat

rađe će zanijekat i zahuškat. Por favor, senor?

Da ne ispadne da nisi hardkor? Da ne kažu da si papak

ko škvadra što pleše folklor.

Chillaj se ko Mahatma ko ja i masni brat na

dva gramafona uz bend on, ja i ona,

soma kila ko tona, ak je u studiju pušiona

odem doma pa rokam majk u eter prek telefona

Mi smo djeca gradskog betona, uglađeni i fini

al opet hajp na bini kao sa viškom testosterona

u krvnom sustavu, nije pravo sam u Ustavu

sitni al predstavljamo ko tri dlake na Gustavu.

(i za kraj) Ko pita ne skita a ko po nama prdi

uvalim mu, rimu, finu da svi biferi poginu.

INK: A kaj si mislio da cu reć’?

REMI: A kaj si mislio da ce reć’?

INK: A kaj si mislio da cu reć’?

REMI: A kaj si mislio da ce reć’? ha?

REFREN:

Idem lagano, idem lagano dalje…

REMI:

Na-na-na, ko Papa Remi je sa vama

jer ona je jedna i jedina (da), jos uvijek sam prva dama (ja),

ko čipka komlicirana, rima je brižno birana

kad muzika je svirana, uvijek sam inspirirana..

Pa dođi, dođi, u novi dio moga svijeta

ja sam strelica ti si meta, bilo bi šteta

da ne pokažeš reakciju na glazbenu atrakciju

dajem ti sve što želiš, a natrag dobijem foliranciju, ha?

Kaj fakat misliš da to tak ide? Malo morgen

aufwiedersehen, ne radim stvari da ti se svide

samo pišem što osjećam, pišem da te zašpreham

ne brijem na agresivu, ko Woo palim gotivu,

rokam lagano, al ciljano: tak Elemental diše,

ne imitiramo neg’ inoviramo, radimo bolje i više..

Već znam što dalje slijedi, znam da nećemo sjedit

i prepustit se sudbini i ostati na margini

pucamo visoko, a znam da trud će se isplatit,

kolko daš – tolko dobiješ, nama će se duplo vratit…

REFREN

SHOT:

Sa sobom nosim sve što imam a toga baš nije puno

ovaj grad nije za mene al tu sam rođen, tu bum strun’o

u međuvremenu Bog te pita di bum bio, što ću radit

baš me briga, lako ćemo, treba zaradit,

ipak ostat vjeran sebi znam da sve to zvuči lako

za shvatit baš nije, skužit Elemental kako brije

sve zvuči drukčije, kažeš mi da smo čudni

MC-ije inspiriramo, na stage-u s bendom sviramo

diramo druge stilove, uzmi to što ti nudimo

laganini radimo po malo al se trudimo sve napraviti kak se spada

pa koji put imam feeling da smo tu da usporimo tempo velegrada.

Nije me briga što govore, ko to sluša

jer ja radim sve prvenstveno iz vlastitoga gušta

ko nas pušta na radiju njemu hvala…

Rima nikad ne bu stala

idem lagano dalje,

ovaj stil je meni najdraži ja za to živim

do slušanja, do slijedećega puta kada nešto novo snimim

kada nešto novo snimim

REFREN

Zajedno smo skupa feat. Bizzo Brigante

REMI:

Oye…

Aqui presentamos los miembros de la familia

Senor Bodega, Inkognito, Shot, Remi De La Roka

todos iguales, oye, todos canalles…

INK:

Zajedno smo skupa, ko sam ja? T.i.n.t.a

Ruke u zrak smjesta!!! Jer znaš ko predstavlja

viši nivo, sa tri slova ko zlo, skupa zajedno

od početka kao ab ovo.

Od prvoga retka (aha) nema respetka

uvijek smo višak ko apostol 13. (baš) poput petka.

Čast iznimkama. Par zlatnih, draži su mi od svih

njih što su tu sam kad treba dijelit ko BIH.

Trebaš pomoć da se zavrti čekaš do samrti

al poraste potražnja kad treba skinut sa ražnja.

Pa kažu život je težak, nepravedno al to je tak

svima prst srednjak što umjesto ruke daju lakat.

al neću plakat, al nemoj ni ti fakat, pitati

zašto mi je Shot brat, a seka Remi.

Jer smo mi Elementi. Podijeli pa vladaj

probaj pa stradaj da ti sve se neće vratit

samo se nadaj.

REFREN:

Mi casa es su casa, Inkognito-Shuttle NASA,

Yo soy Bizzo Bodega, Gospar Shot, Remi, que pasa?

Uz zvuk basa, 4 glasa, bježi, nema spasa

Rokamo tapa-tupa, zajedno smo skupa.

Mi casa es su casa, Inkognito-Shuttle NASA,

Yo soy Bizzo Bodega, Gospar Shot, Remi, que pasa?

Uz zvuk basa, 4 glasa, bježi, nema spasa

Zajedno smo skupa, rokamo tapa-tupa.

REMI:

Tečemo zajedno ko pjesak u pješčanom satu

sjajimo u zenitu dok drugi još ruju po blatu.

Mogli smo pasti da se nismo skupa držali

dok su nam nož u leđa zabadali, sve smo izdržali.

Pogle, na stage-u smo uvježbani ko ruski balet

znam kak ko diše, mogu žmireći srokat koncert!

Idemo skupa ko kravata i odijelo,

ko desert i glavno jelo, kao vještica i sjelo..

Samo je jedna familia De La Roka

pa poljubi prsten, sjedi dolje, dok te gledam sa visoka.

BIZZO:

yea!

Bizzo Bodega urokani lega svi znaju za njega s hrpom snjega

si sinjor Bodega capa-capa tupa-tapa

Kuc-kuc hiphop poštar, nosim bodež oštar

znaš ko sam, ti si posran, Bizzo je uroštan

Bizzo Pachino, Borcelino, colada pino

bambino Gambino, Luciano, Tarantino

Pendeho, chivato, malu sam ti hvat’o

lako sam je mak’o, u usta sam joj kak’o

El Muerto, Rebenga, en Hector’s Bodega

El Loco, Cara Cortrada sa kilom snjega

Bolesna Braća, per vida la primera

ja i Dooks, Tony Montana, Mani Rivera

el producto importe jejo marihuana

Maricol puta, Gaspar Gomez, hasta manana

Elementi i Bodega bodu mozak k’o mosquito

pržim žito, svi mc-ji su finito

Katcho Bamba Bolivija, ja i La Familia

Bizzo sveti Ilija, fumando sensimilia

INK: fumando sensimilia?

BIZZO: fumando sensimilia

INK: fumando sensimilia!

BIZZO: estamos fumando deverdad, si si…

REFREN

Mi casa es su casa, Inkognito-Shuttle NASA,

Yo soy Bizzo Bodega, Gospar Shot, Remi, que pasa?

Uz zvuk basa, 4 glasa, bježi, nema spasa

Rokamo tapa-tupa, zajedno smo skupa.

Mi casa es su casa, Inkognito-Shuttle NASA,

Yo soy Bizzo Bodega, Gospar Shot, Remi, que pasa?

Uz zvuk basa, 4 glasa, bježi, nema spasa

Zajedno smo skupa, rokamo tapa-tupa.

SHOT:

Kad sam s njima to je to, u studiju il na koncertu

Na probi kad rokamo zajedno kao familia,

Dok krv tuče žilama, dok stvaramo ko jedan

Elemental institucija, oko sebe pogledam,

vidim ljude u koje vjerujem i znam da nisam sam,

mi smo uhodani tim istreniran uigran,

bend oni i ja, ubojita postava,

kad nas staviš na pozornicu garantirana predstava

u studiju ko doma, kad se mnogo malih slože

o Bože, pa dođu slože takvu stvarčinu da bolje ne može

– sve povjerenje njima dajem, dok god radim ja

trajem, kad stanem umirem, ja na traci ostajem

u analognom digitalnom il nekom novom formatu

sad dok živim ja snimam, s njima u kompi

imam nešto fakat posebno, projekt i više od toga

ova muzika ko droga, kad te čopi, priča gotova,

sam radiš ne staješ, sjebeš se, ispite ne daješ,

radiš nešto u što vjeruješ, ljudi kupuju, zarađuješ,

mi držimo se zajedno ko crkveni red,

jel ti jasno da smo ispred – ispred svoga vremena

po stavu i zvuku u neku ruku mi smo mafija,

ko Cosa Nostra radimo za sebe, dok bas nabija

mi radimo sve zajedno u pravom smislu grupa

Elemental institucija – zajedno smo skupa

REFREN:

REMI:

Oye canalles, es la familia De La Roka..

Y por eso, deja que te toca nuestra musica, si?

Te digo otra vez, familia De La Roka

te quedan solamente tu abierta boca..asi es..

familia De La Roka

te quedan solamente tu abierta boca..asi, asi…

Remi

Nema vremena

REMI:

Ljudi su rekli, budi pametna, iskoristi ga

al ja volim polako, stići ću sve nekako,

nisam ni sumnjala ni znala kako brzo letiš,

dok trepnem očima, uuu, ti iscuriš..

Nikad te nema dovoljno kolko bi htjela

i stalno žuriš, daj čekaj, ja bi voljela,

da tečemo zajedno, al mjesto toga,

ti si par koraka ispred, a nema razloga

za to…

REFREN:

Ti mi prolaziš kroz prste, kako da te zadržim?

Stvari više nisu iste, zadnji put te zavodim,

zadnja šansa, zadnja nada, sada ili nikada,

a kasno sam shvatila…Nemam vremena…

REMI:

Sebi sam rekla: pusti ga da ide, nije vrijedan

ni živaca ni truda, u nizu on je jedan,

pogledaj druge, pusti se tuge,

al razum i osjećaji najgori su prijatelji.

O kad bi mogla okrenuti tvoje kazaljke,

preokrenut riječi, sve drukčije ti reći.

Al onda morala bi mijenjati i samu sebe,

i sve što jesam, sve što nisam bila za tebe.

A to ne mogu, ne ne ne ne mogu,

izgubila bi sebe, dal za to ima potrebe?

REFREN:

Rima, ritam, muzika 2 feat. Quartet Sensitive

REFREN:

Rima, ritam, muzika

tri elementa pjesnika

glazbenika

tri k’o jedan uvijek jednaka

INK:

Ona decidira, vibrira, tijelom mi prolazi

kad znam da nadolazi crvene mi se obrazi.

Svi odrazi su mutni dok me ona ne uputi

njenu vrijednost nemrem’ pripisat’ ni jednoj valuti.

Ništa nema moć njenu, al’ sve ovisi o trenu

da’l će proć’ neopažena il’ će natjerati sve da se okrenu,

prenu, dal’ će zadobit’ sve poglede ? Ja volim ju

jer voli me, jer ona uvijek ostaje.

I pravi mi društvo, zauzmem neki stav

pa konzumiram zdušno il’ ju oblikujem ručno.

Dozvoljava mi sve da radim s njom što hoću

po danu mi se samo vrti pa ju tajno brijem noću.

Da mi do znanja kad joj ne paše kada nije spremna

da’l treba brže il’ lakše il’ joj je šema trema.

Kad je snena osatavljam ju da se odmori

pa ju uzimam nakon vremena dok totalno ne izgori

dok me ne izmori. U njoj su pitanja u njoj su odgovori

kosa mi strši kad čujem kak’ pametno zbori.

Kada mi vjeruje jer zna da je u rukama

tj. u ustima pravoga pjesnika.

I ne bio to ja da moja titula

nije titula emsija, a moja brija rima.

REFREN

REMÍ:

Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje

također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.

može biti savršen, al nikada svršen

u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.

Zbog njega se miču guzice, pale se curice,

tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice

njemu bi se odale, jer nikad neznaš odakle

on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…

On uvijek me dira u intimne dijelove

mog mozga, a tijelo dolazi poslije…

On je vrhunski zavodnik, gospodin narednik

one prave stvari predvodnik, ak ne paziš, i začetnik

Na njemu sve se zasniva, sama bit počiva

zbog njega se tresu gaće, vičeš: “Više, jače!!”

Ne volim kad je jednostavan, ne volim kad je sitan

volim ga dobit kada hoću, njegovo ime je gospodin Ritam…

REFREN

SHOT:

Uš’o sam u nju još kad sam im’o trinaest godina,

Od tada smo povezani, bliski ko bliža rodbina

druge sam samo povremeno, nju sam der’o stalno

uvijek nekak’ drukčije, uvijek originalno

Sazrijevali smo mijenjali se zajedno sve to vrijeme

tolko da sam u njoj ostavio svoje sjeme,

od mene znala je da uvijek može dobit više,

pratio sam njezin ritam osjeć’o ju kako diše,

glasnije il tiše mjenjat joj raspoloženje, krenut

lagano uć’ žestoko ne dat joj za to obrazloženje

dok ona stenje u velikom finalu mnogi od nje su probavali napraviti budalu,

ja nisam uvijek iskreno prema njoj se postavljam,

nakon burne noći nikad ju samu ja ne ostavljam

sedam-osam godina tolko brijem na nju, ja

obožavam nju, ti znaš nju – hip hop muziku

REFREN