Pod pritiskom / 2008.

Menart 2008.
Autori teksta: Remi i Shot
Aurori glazbe: Elemental
Aranžman: Elemental

Produkcija: Luka Tralić – Shot
Mix: Luka Tralić – Shot
Mix asistent: Erol Zejnilović

Album sniman, mixan i masteriran u Element studiju

Izvršni producent: Branko Komljenović

Foto: Marina Filipović – Marinshe
Dizajn: Fabrika Sarajevo

Pod pritiskom

Remi:

Popuštam pod pritiskom ko sito puno pijeska.

Samljevena stvarnošću ponekad sam bijesna.

Na svijet i pijune, ja sam seljak bez bune

Buntovna kraljica drame bez zlatne krune.

Balansiram na niti lucida i ludila

Držim glavu nad vodom da ne bi potonula

Problemi se nakote, dok si rekao keks,

Nosim radnu knjižicu, doma sam spremila indeks

Objesila diplomu i ušutkala mamu

S pozitivom u duši nadam se novome danu.

I živim pod naponom, znam, tako mora bit

Kad bi bar bilo garancije da me neće dokrajčit.

Kod nas -se ne cijene- oni što stvaraju

Cijene se oni što gutaju i prilagođavaju.

U očaju nad time, patetično se smijem

Ratujem sa očekivanjima svoje okoline

Lupam glavom u zid što drži me u reštu

Trčim na pokretnoj traci i ostajem u mjestu

Mogu jurit za uspjehom al taj vlak neću stić

Sve dok u glavi ne napravim switch.

Refren:

Spustim pogled i ne vidim dno,

al guram dalje, guram dalje…

Dignem pogled i nevidim nebo,

al guram dalje, guram dalje

Čini mi se, mijenjam se, netko novi postajem

Dignem pogled i nasmijem se…

I guram dalje, guram dalje.

Shot:

Napravi ovo do tad, promijeni ovdje ovo tu,

Donesi to do tamo sad usput prebaci ono u…,

Do kada to sve to treba? e pa trebalo je jučer!

Pa ti radi radi svaki dan ujutro do navečer,

I tako cijeli mjesec, pitam se dal mi to treba

Stvarno zašto novci nikad ne padaju s neba,

Jer navečer sam za ništa, ujutro teško budim se

Kad ću ak’ ne sad, dok još je snage, zato trudim se

Popuštam pod pritiskom al ne dam da me slomi,

Zato kažem sebi stisni zube, radi, radi čkomi,

Ili op ili trop a taj si trop nemrem dopustit

Skupo sad bi bilo samo klonut glavu spustit

Pa kroz sito i rešeto dam da navlače me na sve strane

Postoji li taj trenutak kad odjednom sve to stane

Bijesan sâm na sebe – što dam da me razjebe

I često stanem pitam se dal za sve ima potrebe

REFREN

Remi:

Jebe me to što bih trebala bit zrela,

Zrelost voli kompromis, a njega ne bih htjela

I prokleto je to što nemam želudac za mulce

A moram se smješkat svima što mi idu na živce

Kad ih pošaljem kvragu, ispadnem bezobrazna

Jer sam svima draža draga, pitoma i mazna

Okrivljujem svoju nervozu na PMS

Psujem državu i život, lako gubim zdravu svijest

Gutam gluposti i trudim se sve okrenut na šalu

Čekam dan da mi dozlogrdi glumiti budalu.

Ne vjerujem

Remi:

Televizija nikada ne laže

ako je bilo na TV, to je istina, tak se kaže

Povijesne knjige su objektivne

Nema jednostrane istine, sve su to ispovjesti divne.

Novine su izvor vijesti, al kasne jedan dan

Radio pušta reklame, mora bit financiran.

Mi šmrčemo žutilo, svaki nanos na nos

pa je danas glavni štos s kim se jebe madam Pokos?

Emisije showbiza su važnije neg svjetska kriza

Piskarala zanima tko se domogo novih sisa.

Uz oči širom otvorene mi smo narod slijep

Kupim novine za tri kune da mi drek stane u džep.

A televizija? Svi su nekom pristrani

Na korak smo do istine, al se osjećamo posrani

Danas sam bacila radio kroz prozor,

sloboda medija, kako hvalevrijedan prizor

Meni su valovi postali previsoki za plivanje

U moru informacija, odabirem utapljanje.

I stojim u redu i plaćam račune

sigurnije je tako nek se neki drugi bune

I stojimo u redu i plaćamo račune

Poslušan narod ovaj, voli glumiti pijune…

Refren:

Ne vjerujem u svaku riječ što podvaljujete da me zavarate

ne vjerujem u svaku laž što od vas čujem vjerujte ne vjerujem

Ne vjerujem u svaku riječ što podvaljujete da me zavarate

ne vjerujem u svaku laž što od vas čujem vjerujte ne vjerujem

Shot:

Jebemti kako smo glupi, i kako nas znaju provozat,

a koji smo mi kreteni da ne znamo to prepoznat,

Ajme kako smo glupi šta damo da nam rade

a koje smo mi budale nikako da nam se zgade

Oni nude što nam treba, samo probaj bit bez toga,

u prekrasno pakiranje bi stavili i boga,

oni tu su sad zbog tebe i ti vjeruješ u njih, samo

daj im svoje novce, budi sretan, budi tih, nemoj

prigovarat, oni ionako znaju najbolje,

prepusti se – stavi balone na prozore, kupi

novine da vidiš što ti imaju za reć, tamo

stoji kako je, ti im vjeruješ svaku riječ, pusti

to što teško živiš – pogledaj što ti nude, svojim

proizvodom se trude da tvoj život bolji bude

lica sa ekrana znaju istinske vrednote

za dvaest kuna na kiosku uđi u njihove živote, to

nisu prostote, to ti je fina erotika, ima

već petnaest godina i ne zanima ju politika,

top ten bogatih, saznaj ko su, što su, opet

vrati na onu malu – kako ima dobru sisu!

izreži kupone oni donijet će ti sreću,

zaokruži tu di treba imaš šansu duplo veću, sve za

samo par kuna, a bez njih bi ionako ost’o. ovako

oni te nagrađuju – al sto posto!

Bridge:

Danas ću spaliti knjige danas ću razbiti ekran

Voda je došla do grla, a mozak je kastriran

Danas ću spaliti knjige, danas ću razbiti ekran

Ne želim biti vaš rob, mozak oslobađam…

Dobar dan

Shot:

Ispraznio sam ladicu, stavio sve u kutiju

spremio svoju šalicu i stvari što sa mnom putuju jer

puko mi je film i boli me već znaš šta

dižem sidro odavde, mater im njihova, nema

oproštajne zabave, poklona od kolega

izlazim na kišnu ulicu jer dosta mi je svega, nek me

zalije, kiša smoči me, radije neg ovo tupilo

ne mogu, stvarno ne mogu, previše tog se skupilo

vozim kući zadnji put sa posla, slušam tupi zvuk

brisača, okolina to ne shvača al meni se tamo ne vraća

– nisam za to, sve vrijeme sam to znao, sad se

čudim samom sebi što sam uopće tol’ko ostao

dosta i previše sranja za malo para, niti

za to imam dara, nit se tamo nešto stvara , idem

kući, ne vračam se i puca mi što će bit, rađe

pošteno gladan nego kurvanjski da sam sit, i

taman kad sam mislio već opsovati nešto,

stvari su samo nekako sjele na svoje mjesto

gurnem kljuc u bravu dok ulazim u stan i pomislim

“ovo je bio dobar dan”

Refren:

ovo je zbilja dobar dan

dan kada mislim samo na sebe

ovo je zbilja dobar dan

dan kada mislim samo na sebe

ovo je zbilja dobar dan

Remi:

Opet su se skupile oko kafe-aparata

Da komentiraju kolege iza zatvorenih vrata

Hihoću se glupavo, sve smatraju smiješnim

Srednjevječne gospođe u majicama pretijesnim

Prolazim pored, osjećam poglede na leđima,

Teško je u takvoj situaciji ostat normalna

A šef ko šef, olinjali pervertit

Za mlado meso ima razvijen apetit

Zatrpava me poslom, dok u uredu gladi kitu

Cijele dane na domjencima glumi elitu

Vidim da me gleda, mesari me buljavim očima

Pomislim, ako me opet dirne, ubit ću ga,

«Kolegice dođite, nešto mi nije jasno»,

I njegova ruka na mom dupetu… ma prekrasno

Nakon stotog puta, napokon gubim živce,

«Jebem vam mater, gospodine», pljunem mu u lice

Istrčavam iz ureda, trpam stvari, dosta je govana

Ne želim se više osjećat silovana

Suznih očiju, na rubu, vučem se do kuće

Napravila sam nešto za sebe, razmišljam dok me kiša tuče

I taman kad sam mislila opsovati nešto

Stvari su napokon legle na svoje mjesto

Gurnem ključ u bravu dok u ulazim u stan

I pomislim, ovo je bio dobar dan

Refren:

ovo je zbilja dobar dan

dan kada mislim samo na sebe

ovo je zbilja dobar dan

dan kada mislim samo na sebe

ovo je zbilja dobar dan

Shot:

Kolko sam puta istrpio, kolko prešutio

Samo da ne bi po nosu dobio

Kolko sam puta glavu pognuo, koliko pregrmio

Samo da nebi sigurnost izgubio

Kolko ustupaka, sve jer sam se bojao

Da tlo pod nogama ne bi izgubio

Kolko slomova, koliko

Sve bi to izbjego samo da sam im’o više petlje

Ladice

Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,

Al dolaze u paru, loši i dobri skupa

U glavi nemam mjesta za sve detalje

zato pamtim bitne, izbacujem manje.

Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu

Kao kamen povuku, kao žica stegnu,

Žene su čudne, pa i kada nam krene

Volimo biti jadne, unesrećene.

Ja protiv prirode, odbacujem memorije

Selektivni reset, da budem za pet.

Puštam pauzu, stišćem play

Mm… Bit ću okay

Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog

nosim nasmijanu masku, a plačem ispod

Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje

s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.

Puna sam rezova, prekida i pogrešaka

Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,

Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna

Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena

Sutra, bit ću nova, smiješim se tome

I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone

Puštam pauzu, stišćem play

Mm… Bit ću okay.

Refren:

U ladice svoje, ja stavit ću sve

pirove pobjede, stare otrcane

neka ostanu zaključane.

Na police nove, ja stavit ću sve

ponosne pobjede, nove, svjetlucave

i još napravit mjesta, za nove…

U ladice svoje, ja stavit ću sve

pirove pobjede, stare otrcane

neka ostanu zaključane.

Na police nove, ja stavit ću sve

ponosne pobjede, nove, svjetlucave

i još napravit mjesta, tako je.

Zašto te imam

Shot:

Stavljali su plakate sa nekom pametnom frazom, tvoje

Lice sa kravatom i nekim polu-tupim izrazom

Američkim smiješkom, onako ni vrit ni mimo, nakon

Dva’est dana nacrtane brkove ti bi im’o

Al’ prošlo je – i mi smo popušili spiku, dali ti

Taj prokleti glas na lijepe oči, valjda na sliku smo

Pali – ti si se dočepo fotelje, ušo u

Sabor, šutio, pustio da neko drugi melje

Ušo bi u dvoranu kad rekli bi „dižu se ruke“ preko

Veze u neki upravni odbor upao bez muke

Plaća je rasla, u saboru nisi reko ništa

Radije cijeli dan u kantini uz dva gemišta

Riješio si za stranca neke građevinske dozvole, od

Grada da dobije zemlju da shopping centar otvore

Uzeo si proviziju, kupio stan u gradu, imao

Jako skup auto za ić’ na sjednicu u vladu

Kolotečina te uzela, fino si se uljuljao, u samo

Nekoliko godina daleko si dogurao od

Običnog činovnika, kroz rat u mjesnoj zajednici,

U civilnoj zaštiti do stranke pa u središnjici, pa

Eto ti izbori – sugrađani vole te, sad

Tu si di jesi, ma dobro je, ma boli te

Tu si di jesi, ma jebo narod, boli te…

Refren:

Zašto te imam kad ne daješ mi ništa

Zašto te imam kada ne čuješ moj glas

Da li padnem koji put ja na pamet

Dal’ ikad staneš malo pomisliš na nas?

Remi:

Tko bi rek’o, kako je vrijeme proteklo dok si uživao

Evo opet izbora, opet si se kandidirao.

I kupio medije, izlijeto iz pašteta

Nastupao pod sloganom “Izbacimo što narodu smeta”

A zapravo, nisi znao što se zbivalo,

Zaglibio si preduboko da bi razlučivao.

Al’ još jedna pobjeda i zastupnički honorar,

Iz oporbe i stranke svi su skandirali “Ti si car”

Bio si u odborima, rezo vrpce crvene

Radio ispod radara uz mito i koverte.

Milijuni kuna na računu se talože,

Svi te mole za pomoć, uz tvoj potpis sve se može

Ulizivo se tajkunima, ljubio si satove,

Prodao si dignitet za drago kamenje

Zavarao si narod, pokazao im srednjak

A oni su mislili da si poštenjak

On je prekrasan čovjek i radišan idealist

A prije par godina najžešći komunist

On se bori za narod i kaže da je humanist

A na naš trošak on je hedonist.

Shot:

Al je stislo, ti mediji, teško ih kontrolirat

Počeli čačkat i kopat tamo di se ne smije dirat

Nekom obrve se digle, Uskok upetljao prste

Ali ne mogu ništa, nemaju dokaze čvrste

Remi:

Izgubio si razum, gramzivo grabio za sebe

Ne daj Bože da masa digne glas protiv tebe.

Otpuhivao si cigaru s prozora urbane vile bez papira

Nedodirljiv gad bez duševnog mira.

Stolac ti se zatreso zbog istražnog zahtjeva

I afere izgrađenog shopping centra bez dozvola

Uz povlačenje veza, zataškalo se sve,

Vrijeme liječi rane, ljudi brzo zaborave.

REFREN

Biti sam

Remi

Znaš da volim samostalnost i da se teško predajem

nemoj me pitat ništa, znaš da ništa ne očekujem

Navikla sam bit sama, bez obaveza

bez planova i čvrstih, zacrtanih poteza.

Iako ne mislim tako, često te odgurnem

ne bi progutala ponos, radije umirem.

Kažeš da sam čudna, jesam, ali ne znam drukčije

il’ me prihvati, srećo, ili napucaj me.

Možda jednog dana dođe tren pa shvatim što mi značiš

Do tada mi puno znači samo ponekad da svratiš

da mi daš do znaš znanja da si tu kada mi treba

dok zajedno ne stvorimo svoj V komad neba.

Nisam najbolja za tebe, to je jasno ko dan

znaš da volim letjeti, a ti si predan

Ne dijeli mi savjete, radije mi dodaj piće

pa ćemo trabunjati o životu dok sviće.

Refren:

Nije lako biti sam, neobičan

nije nije, lakše je kad se s drugim smiješ

Nije lako biti sam, ne prosječan

nije nije, u masi lakše se kriješ

Nije lako biti sam, neobičan

nije nije, lakše je kad se s drugim smiješ

Nije lako biti sam, ne prosječan

nije nije.

Shot:

Ja živim

drukčije od drugih, nemam posao od države, više

nitko osim mene ne uzdržava me, danas imam

samo njih dvoje – moj mjesec i moju zvijezdu, skromna

četiri zida nebodera, u našem malom gnijezdu, moji

snovi se ostvaruju al za njih treba volje, leđa

nose težak teret da stvore da bude bolje, krečem

sasvim od dolje pa se uspinjem polako, nije

lako al izgleda u životu to je tako

Zajedno smo odabrali težim putem ići, podnijet

sve što ide s tim, samo s jasnim ciljem stići do svog

mira do cilja koji se po neki puta čini tako

nedostižan – makar ga vidim u daljini, dok svi

pristaju na kompromis i ostavljaju snove, rade

manje zbog sebe a više da dođu do love, mi se

držimo zajedno, jedno drugom smo mi snaga, dok

vodimo borbu s našeg kućnog praga…

REFREN

Remi:

Ja imam neke svoje navike, što se tebi čine čudne

zbog ljubavi spram muzike, noći su mi budne

Dok ti spavaš ja osluškujem noć kako diše

dok razmišljam kako zaraditi nešto siće.

Sami smo iako smo zajedno, poštujem tvoj prostor

meni treba isto to oprosti ako zvučim oštro

Život nije roštiljada, da barem je

da mi pomogneš da rastjeramo oblake.

Sami biramo svoj put, sami donosimo odluke

Ništa se ne događa tek tako i bez pouke.

Otvorila sam oči, al koračam polako

nitko nije reko da će biti lako.

Shot:

Vjeruj da lako je sad, kad znam da uz tebe sam, kad znam da

ti mi držiš leđa, o da…

Vjeruj da bolje je sve, kad znam da tu si uz mene, kad znam da

ti razumiješ me, da da

REFREN

Hrvatska pjevačica

Slomljeno srce krvari

Nisam upala na Festival

karijera mi propada

oou, kakav kraj…

A svi su mi rekli

daj pokaži malo mesa

Nije grijeh preko kreveta

Doći do prvog mjesta

Menager me podučio

da guzom smješam hit

(reko je) Jedan pogled na tebe bejbe

i ti ćeš zvijezda bit

Pa zato.

Zovite me Hrvatska Pjevačica

Ne znam note al naučit ću za par godina

Zovite me Hrvatska Pjevačica

Još samo par godina i zbarit ću Porina

Ja imam meke usne

što zijevaju na playback

Sve kupila sam pjesme

nemam talenta, ni za lijek

Al što će mi to, dušo

pogledaj u moj dekolte

izludit ću te, znaš to

zaviri mi ispod suknjice

Ja sam medijska kurva

Dala bi sve za naslovnice

Gazim granice ukusa

mogu bit tvoja, al plati me.

Više od toga

Remi:

Mi smo mala zemlja s velikim talentima

Za sve imamo svoj pandan, to nas čini sretnima

Hrvatski Idol, ne Američki, šancamo zvijezde na traci

Na prvenstvu trasha, mi smo prvaci.

Ima nas 4 milijuna od Iloka do Brijuna

Imamo prirodno bogatstvo, al nemamo kuna.

Svaki do 4 milijuna voli stati pred mikrofon

Kolko teško mora biti pogoditi ton?

Ma dajte, pa to je laka lova bez dozvole radne

Kad nam neće dobro ići, mi ćemo svirati svadbe

Svi bi se slikali, lickali, oblačili i skidali

Pokazivali kolko su nezamjenjivi

Stari rokeri su mirni i rade u banci

Izdaju «Best of» izdanja i briju da su junaci.

Evo i šlager pjevača kad se lovica potroši

Obrađuju Indexe jer to se sada nosi.

Tekstopisci traže inspiraciju na dnu čaše

Ako pjesma nema smisla, plati tamburaše.

Kad presuše ideje i usmrde se refreni

Zaustavi se vjetre, a ti pjesmo kreni!

Uapapapaaa…

Shot:

Mi smo,

Mala zemlja na velikom ego-tripu, za

Dom bi dali život al iz džepa niti lipu, imamo

Velike zvijezde i male tiraže

Sviramo festivale i skupe playback gaže, imamo

Taj neki Jet-Set, o njima sve se sazna, al

Čim se bave ti ljudi – to nitko ne zna, kod

Nas ima svega, pjesmica na tri tona, a svi

Šute da je to maznuta talijanska kancona

Prodaja pušiona, al šta s tim ljude davit

Pokaži dekolte i Story će to objavit

Bitni su mediji, ko te pita jesi talentiran

Samo budi prisutan i uspjeh je garantiran, imaš

Nogometnu, Božičnu, pjesme za svaku prigodu

Mase plješću autoru a autor svome prihodu

Albumi po formuli za svakoga po nešto, par

Brzih, jedna spora, sve obrađeno vješto

Estrada ne voli da ju se zove tim imenom,

Dj-i su u svađi, a rokeri bore s vremenom

Reperi briju sad na pare i drolje

Lagano curimo prema dolje…

Refren:

Treba mi više od toga,

Svaka mi pjesma zvuči isto odoka

Treba mi više, treba više od toga

Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,

Dosta mi je i budnica i folkova

Treba mi više trebam više od toga

Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Uapapa parara raa…

Remi:

Kad ne razumiješ glazbu, samo reci «to je jazz»,

Karijera ti blijedi? Odi Glumičiću na rez

Pronađi svoga kuma, to očigledno pali

Ili pjevaj o domovini i što smo sve za nju dali

Ako ništa drugo, svirat ćeš bar u dijaspori

Udaraj na nostalgiju, to najjače zaboli

Pokušaj bar jednom upasti na Doru

Ili na neki festival što se održava na moru

Za nastup si obavezno moraš uzeti plesače,

Znaš da je bolja pjesma, ak’ se uz nju više skače.

Ak’ nemaš izdavače, financiraj album

Zašto da javnost uskratiš za svoj talent i um

Obavezno moraš snimit bar 2 spota

Da svi vide kako divan glas prati i ljepota

Ne zaboravi stilistu, to je važno jako

Uz estradu našu i kamen bi proplako!

Refren:

Uapapapaaa…

Treba mi više od toga,

Svaka mi pjesma zvuči isto odoka

Treba mi više, treba više od toga

Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,

Dosta mi je i budnica i folkova

Treba mi više trebam više od toga

Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Daleko

Ovo je mjesto postalo teško za mene

Tu gdje predrasude nikad nisu pobijeđene

Živi se po normama iz kojih se ne iskače

Uvijek oko istih stvari sve se okreče

Mi smo isti kroz sva vremena i sisteme, davno

Naučeni druge kriviti za sve probleme, iz

Svoga kuta gledamo pa ne vidimo sebe, a što

Vidimo oko nas to nas previše ne jebe

Svijet se mijenja nama kuca to na vrata,

Mi sa cipela čistimo trag balkanskog blata

Odijelo i frizuru se promijenit uvijek može

Al teško mijenja se ono (što je) ispod kože

to su ljudi…

Teško promjenjivi ljudi

Ostat će uvijek nepopravljivi ljudi

Makar su moji pa ih volim

Ali sve u njima ja mrzim

Refren

Zbog njih otići ću daleko

Daleko od onih što riječima me gaze

Izgubit ću se daleko

Od onih što me vole toliko da me maze

Jednom otići ću daleko od svega

Gdje neću imat nikog svoga

Nać’ ću svoje mjesto

Negdje daleko od svega toga

Ovi su ljudi teški čudan smo mi svijet

Jedan drugom za vratom težak mentalitet

Smiješkom te dočekuju, prime te u goste

Izvuku sve iz tebe to koriste da ti smjeste

Uvijek isti nikada to ne mijenja se

Nek nam je loše al’ neka je susjedu lošije

Zanima nas otkuda, što i kako drugi ima jer je

Bitno znat detalje, komentirat s ostalima

Te taštine u nama žive oduvijek, možemo

Sve sad promijenit al’ to će ostat zauvijek

Upiremo prstom, tuđe greške su nam snaga

Sebe vidimo ko svece, govno ne miriši s našeg praga

Ljudi…

Teško promjenjivi ljudi

Ostat će uvijek nepopravljivi ljudi

Makar su moji pa ih volim

Ali sve u njima ja mrzim

Zbog njih otići ću daleko

Daleko od onih što riječima me gaze

Izgubit ću se daleko

Od onih što me vole toliko da me maze

Jednom otići daleko od svega

Gdje neću imat nikog svoga

Nać ću svoje mjesto

Negdje daleko od svega toga

Crveno

Kazaljke su se spojile, možda netko misli na mene,

Prvo se sjetim tebe, jesi još slobodan, pitam se…

Na križanju gledam noćnu urotu semafora

Svako crveno gađam, baš i nije neka fora.

Ulice se ljeskaju i uživaju u kiši.

Skidam mobitel s punjača, zovem te i pitam di si.

Čuli smo se davno, reko si da te ne zovem,

Da je bolje ovako, čujem glas djevojke nove.

Kažem ti da sam se sjetila naših crvenih svjetala

I kako si se slatko smijo dok bi gluposti lupetala.

Pitam te je si okay, jel sviraš u bendu,

Ti se nasmiješ, kažeš, imaš novu pjesmu jednu.

I govori o nama, al mi se neće svidjet,

Jer nema happy end i više me ne želiš vidjet.

Sklapam mobitel i razmišljam o crvenim svjetlima,

Evo zelenog, crvena nije pobijedila.

Refren:

Više sam voljela ono kad si me vozio kući

Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.

Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje

Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…

Popili bi više pa bi mi dao da vozim,

Mijenjala sam brzine, ti si me mazio po nozi.

Cerekali smo se ko klinci, jer smo to i bili,

Kolko smo puta tako mogli poginut ko debili.

Al Bog čuva budale, a nas je volio posebno

Ko bi reko da nam ipak nije bilo suđeno?

Poglašnjavam radio, želim misli potisnuti

I čujem pjesmu uz koju smo se voljeli trošiti.

Pomislim da mi je to zadnja stvar što mi treba

Opsujem u bradu i pogledam put neba.

Dok si me vozio doma, ja bi otpuhivala dimove

Promatrala Savu i staro-zagrebačke krovove,

Promatrala bi i tebe, al to nebi primijetio,

A kad bi primijetio bi se nasmiješio.

Stali bi na crveno, ti bi se nagnuo k meni

Ljubili bi se dok se semafor crveni.

Više sam voljela ono kad si me vozio kući

Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.

Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje

Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…

Više sam voljela ono kad si me vozio kući

Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.

Grad je bio crven od crvenih svjetala

Ali više ni zbog jednog više ne bi stala.

Sad bježim od križanja, volim otvorenu cestu

Jer imam feeling da jedino tad ne stojim na mjestu.

Ne gledam znakove, ne zanima me što će biti

Ne bježim od prošlosti il od onog što će se tek zbiti.

Ne želim piti, jer onda misli tutnjaju

I pogled se muti od suza što obrazom putuju.

I mrzim se jer nisam sve u glavi raščistila

Ne bi bilo milo kad bi te vidjela.

Crveno mi sad znači samo nemoć da pobjegnem

Da ti ne šaljem poruku kad mi se grlo stegne

Crveno je moja slabost, mrzim ga više od tebe

I one nove male koja te sad jebe.

Crveno me sada peče kad se vraćam kući naveče

Pa stišćem gas i kroz crveno prolijećem

Tužne pjesme

Remi:

Ti si volio filmove, pse i mačke i čisti zrak

Umišljao bolesti i kod kuće mjerio tlak

Pokrivao se dekom, da se slučajno ne prehladiš

Dva put provjeravao sve što napraviš

Jel’ isključena struja, di su ključevi od auta

Nakon jela prao suđe i trčo oko kvarta

Bio ko mladi Werter patio za lijepim curama

Nepotrebno zamarao robom i frizurama

Bio si jako tužan kad bi film tužno završio

Imo dioptriju i dugo nisi svršio

Malo si bildao, nisi izdržao

Igro si Riziko, vikendom duvao.

Imo si čiste cipele i mrzio duge rastanke

Živio ko podstanar i mirisao na jabuke.

Dijelio si savjete, ulazio u diskusije

Baratao jezikom i kritizirao religije

Al moj ziheraš se nije opuštao baš

Rijetko se smijao al je imao osmjeh ko milijunaš

Volio si porniće al nikako da kresneš

Al najviše od svega volio si tužne pjesme.

Refen:

Ti voliš tužne pjesme, a ja želim da se smiješ

Ti voliš tužne pjesme, pa mi s tobom lako nije

Ti voliš tužne pjesme, a ja bi osmjeh ili dva

Ko ispada glup na kraju, ti ili ja?

tužne ,tužne…

– spore lagane nježne i melankolične

tužne ,tužne…

– pune gorčine, one molske, melodične

tužne ,tužne…

– sve one pjesme koje nose tu emociju

tebi su najdraže one …tužne… oduvijek takav im’o si

Shot:

mjesto za sve i uvijek znao šta je gdje uredno

napisan popis na svaki skopiran cd, sortirane

albume prema abecedi i stilu

sukobe nisi nikad rješavao na silu, curu

nikad nisi htio odvuč doma prvo veće, kont’o

si da neće dat – da nisi ti te sreće, imo

zajeban nick jer si kompjuterski frik spojen u

wireless mrežu za đaba skidat znaš trik

izašo bi autom onda ne bi ništa pio, volio

michael moorea jer na zavjere si brijo

stavio si linux, promovir’o open source, znao

engleski ko hrvatski, naravno “of kors“!

frendove najbolje vuko još od osnovnjaka, imo

svoju sretnu majicu sa facom od Tupaca,

pušio si travu al ti dim je uvijek smeto, na

dogovor u gradu uvijek ranije bi kreto, ti si

takav da nikad nikom ne bi reko “ne”, tebe

lako se nagovori skoro na sve, ti voliš

njonjave bendove – tv sapunice

makar ne priznaš to – drkaš na glumice

volio si prirodu, išo u planinare, na

fi-gurice “star trek” potrošio bi pare,

neugodno ti je, sramiš se i priznat se bojiš, a

znamo šta najviše voliš…

Refren:

Ti voliš tužne pjesme, a ja želim da se smiješ

Ti voliš tužne pjesme, pa mi s tobom lako nije

Ti voliš tužne pjesme, a ja bi osmjeh ili dva

Ko ispada glup na kraju, ti ili ja?

Što manje znam

Remi:

Živjelo neznanje, tako lako bilo bi sve

Kad bi mogli živjeti bez svake spoznaje

Pametni smo jako, dijelimo savjete,

A ni sami ne znamo što je najbolje.

Ma kolko god da trudiš se, uvijek najebeš

Sve se okrene tako da niš ne dobiješ

Dok mislim na budućnost, srce preskače

Htjela bi prespavat sve, kad bi bilo moguće.

Zaboravit ću sve što znam i sjest u grad na kavu

Jednostavno, ne razbijati glavu.

Refren:

ŠTO MANJE ZNAM, TO SE MANJE ŽIVICIRAM

ŠTO MANJE ZNAM, TO MANJE RAZMIŠLJAM

ŠTO MANJE ZNAM, TO SE MANJE ŽIVICIRAM

ŠTO MANJE ZNAM… TO VIŠE UŽIVAM

Shot:

REFREN

Remi:

Mene ne zanima, ko Bareta, to o čemu se priča

Ne mislim na lovu, moja sudbina je sića.

Ne čitam horoskope, jer znam da opet lažu

I ne želim saznati svoju točnu kilažu…

Ne želim znat jel ima raja, jer tamo ne idem

Luzeri poput mene izvise, pa ne brinem.

Bolje da ništa ne znam, da tapkam u mraku

Neću biti mudra, ali barem neću bit u strahu.

Reci da sam budala, nasmijat ću se,

Pustit ću mozak na pašu i okrenuti se

Otpustit ću ručnu i sjest u grad na kavu

Jednostavno, ne razbijati glavu.

Pokušaj života

Voljela ga je više od života

i zbog njega mogla je, sve da proguta

Dani su joj bili sunčaniji, čim bi ga vidjela,

Imo je nešto u sebi što još nije doživjela.

Ljubav ko na filmu, tepali su dok su pričali

A poznanici su im se zbog toga smijali.

Obećo joj je sve, ona je uzela što je davao

I hvalila Boga dok je kraj nje spavao.

Živjeli su skupa, u podstanarskom stanu,

Skupa dijelili zrak i podstanarsku hranu

Nikad mu nije predbacila to što nije radio

I što se ponekad sa njome svadio.

Voljela je njegove navike i načine

I kako se mrštio dok bi jeo njene splačine.

Čitao bi oglasnik, jako se trudio,

Ali nije mogo šutit pa bi na poslu poludio.

I dobio otkaz, ona bi rekla «nije bed»

Ali grizlo ju je što se nije doveo u red.

Al voljela ga je, pa je praštala sve

Kažu da prava ljubav sve prebrodi, zar ne?

Bilo je uspona i padova, al je ljubav bila budna,

Bio je tu za nju i kad je ostala trudna.

Bio je tu dok je plakala nakon abortusa,

Grlio ju je toga jutra na stanici autobusa

Nezaposlen, vukao se oko kuće,

Ona je čekala da se nesreća povuče.

Često bi mu dolazili frendovi na piće

Kad bi popio bio bi ljut i gubio živce.

Tad mu je smetala, urlo bi na nju,

Ona se uplakana zaključavala u kuhinju.

Vrištala je da se smiri, da je pusti,

On bi razbio vrata i polomio joj kosti.

Sutradan bi ju ljubio, molio da oprosti

Ona bi praštala, al se nije mogla opustit.

Svaki povik bi je koštao živaca

Nisu bili bliski više nego dvoje stranaca

Snovi su se rušili i prije neg’ bi nastali

Al ona nije htjela – od ljubavi odustati.

Al ljubav je ustupila mjesto strahu

I ostala – čučati u mraku.

Ono što se prije samo ponekad događalo

Sada se iznova ponavljalo…

Krivila je sebe za svaku njegovu pljusku

On bi joj rekao da ne shvaća narav mušku.

Brisala je suze, htjela izbrisati košmar

Trudila se opravdati svaki dobiveni šamar.

Išla je na posao rano tog jutra

I trudila se ne priznat da umire iznutra.

U dubini znala je da neće dalje, sirota

I da je propao njihov, pokušaj života

Koliko dugo možeš gutati, za drugoga raditi

Prati i čistiti, a da on ne kaže ni «hvala ti»?

Tog dana nikad nije stigla do ureda

Odlučila se vratit kući, sita svega.

Ušla je u vlažan stan, on je izašao van

Ona je promijenila bravu i ohladila glavu

Skupila njegovu robu, otvorila prozor

Izbacila sve na ulicu i pojačala televizor.

Iščupala telefon da je ljubav ne bi zvala

I shvatila, ljubav je bila budala.

Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta

Al ne prelazi preko šamara.

Ljubav zažmiri, a ponos oči otvori,

On ne dopusti da se zaboravi.

Ljubav je slijepa i lijepa, ljubav oprašta,

Al ne prelazi preko šamara.

Ljubav je bila prava, al se srušilo sve

Jer je teško skriti masnice.

Nema ga

Shot:

Dizali su revoluciju s osmjehom na licu,

pustili su kosu, otkrili su LSD i maricu,

pjevali o miru, s Titom nesvrstano stajali, po

nacionalnoj osnovi nisu se razdvajali, lako

bilo je bit filozof u studentskoj kantini

umjetnik bez kinte i muzičar u sredini di su

stvari kolko-tolko išle, država di štima, lako

bilo je bit student u sedamdesetima – moji

starci – lako su pronašli prvi posao, s

diplomom u ruci na burzu niko nije išao

živilo se dobro u tom partijskom sistemu, Goli

Otok se ne spominjao, mijenjalo se temu,

studentarija čupava po diplomi se zaposlila

sigurnu plaču kući redovno donosila, a

udruženi rad znao davat je stanove, onda

lako je bilo imat velike planove

savit svoje gnijezdo, bit opušten, bez tenzija

bacit sidro u firmi, u OOURu do penzija se

ostajalo – cijeli život za istim stolom

tad se nije činilo sve samo folom, jeftinim

trikom, nikom nije falilo za hranu

bili su sretni u svom malom stanu

siguran posao, staž i penzija, začas lako

bilo se odlučit da dobiju nas

Refren:

Više ništa nije isto, nema sigurnoga puta

Nema izravnoga leta do zvijezda u bolje sutra

Crno bijeli svijet iz snova sad je svijet u boji

Al predaleko stoji, kao da i ne postoji…

Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga…

Shot:

A danas – danas su

druga vremena, dosta se toga promijenilo, mi smo

odrasli već a još nam uvijek nije krenulo

poslova nema, svi se snalaze kak znaju, ili

sjede na burzi il za vezu mito daju,

u podstanarskom odnosu sa plaćom na ruke, bez

ikakve sigurnosti i glavom punom zbrke, danas

premija je imat – pos’o na neodređeno

taj koji će dat’ staž i socijalno sređeno, tog

nema više, danas druga su vremena, a

ne bi se reklo da smo generacija lijena, mi smo

spremni na rad, polomit se ako treba,

naučili od staraca da novci ne padaju s neba

Remi:

Prošlost nam se smiješi umornim očima

A u zraku miriše nostalgija

Nema Blata nema Zvečke, vjetar je zameo sve

Naši starci barem žive uz uspomene

Pioniri su prošlost, studenti su odrasli

a crveni jugo više nikog ne vozi.

Dinari su nestali, radnici u penziji

ostaje nam nada u dan koji dolazi.

Nada je kurva, san je promijenila…

Više nema ga, nema ga nema ga nema ga…

Baš volim sve

remi

Volim dugo ostat budna pa spavati do kasno

Izležavat se do dva, i jesti premasno

Kasnit na rokove u inat establišmentu

I u svemu pretjerivati na entu.

Volim nesiguran seks i miješanje pića

Volim se igrat s osjećajima mladića

Volim plakanje bez razloga, volim bit u bedu

i samu sebe uvjeravat da ću bit u redu.

shot

Ja pušim, ne spavam, hranim se neredovito,

Kod mene u životu sve je stresno i frkovito, sve

Obavljam u zadnji tren, za masu stvari ja sam lijen

U nekim situacijama ispadam kreten

Često, znam popit – više kava za redom

Trujem se nikotinom, i okružen sam sa neredom

Svud ostavljam stvari – i uredan nisam baš

A majke ti mile psujem ko kočijaš

Baš volim sve što nije dobro za mene

I ne slušam sve savjete pametne

Baš volim sve što nije dobro za mene

Radim sve što mi zabrane.

shot

Dok vozim, ja pišem, poruke na mom mobitelu

Uredno na svakoj svirci maznem ručnik u hotelu

i redovito kasnim na svaki dogovor,

izbjegavam dati konkretan odgovor

Moji su poroci dio mene takav sam, bijesno

Uživam u njima, ni malo se ne mijenjam, nisam

Buntovan – samo uživam, radim

Sve po svome jer se tako dobro osjećam

remi

Volim bespotrebne rasprave, dosadna pitanja

Volim lutanja i maštanja i noćna skitanja

Gazim gdje drugi ne gaze, pa ugazim u mekano

Obrišem cipelu i osjećam se prekrasno.

Odbijam zdravi razum, srce vuče me u ponor

Ja ga slušam i tonem, često ne vidim obzor.

Volim kritiku što ubija me, volim tu bol

Volim nad ljubavi imati monopol.

remi

Ponašam se ko klinka i histerično smijem

i često ne znam odrediti granicu kad pijem

Volim sve poslat kvragu, reći da sam najpametnija

Ma znam da nisam, ali se tak osjećam sretnija.

Dok ide, ide, hej, ne žalim se

Gurat ću sama sve dok se kule ne poruše

Uživam u životu kakav je da je

Da imam drugu šansu, ne bi bilo drukčije

shot

Znam da previše love

trošim na svoj mobitel i autom idem uvijek, koji put

lajem i ogovaram pa nisam dobar čovjek

spavam do dva, kad mogu, živim u gradskom smogu

nemam ništa protiv ljudi koji uzimaju drogu

Radim krive stvari u tom – uživam, samo

– ono od čeg se dobro – osjećam, ja uvijek

radim krive stvari u tom – uživam, samo

radim ono od čega se dobro osjećam!

U mojoj glavi

U maloj plavoj sobi smo ja i on dijelili sve

Osmijehe i tijelo, jelo i pola stanarine

Kroz tanke zidove košnice, čuli smo tuđi TV

i zveket žlica i šum vode i stenjanje susjede.

Ponekad bi pričali kako pobjeći u nepoznato

On je rekao da ne srljamo i pričekamo.

Al jebeš sve i čekanje, ja bih odmah živjela

on je ostao u sobici, meni ne postala premala…

U mojoj glavi

sve izgleda bolje

Tamo je sve što

poželim moje

U mojoj glavi

sve pršti od želja

Na putu do njih mi fali,

samo malo mi fali

samo malo strpljenja.

Izašla sam van, brojala korake

U glavi vrtjela tvoje rečenice

Ušla u banku i udahnula

i praznom šalteru se-primaknula

S rupom u džepu i bez izlaza

rekla sam: Dobar dan, nešto bi trebala.

Ja sam djevojka od dvadeset i previše

i stvarno ne tražim suviše

Dajte da potpišem što trebate

da nađem izlaz iz nevolje

Ja bi svoj stan i da si život riješim

da se ljubavi iskreno nasmiješim.