Vertigo

Menart © 2010

  1. Priroda i društvo
  2. Vertigo
  3. Reži me
  4. Gdje je moj grad
  5. Danas ću ipak
  6. Ubila sam te
  7. Ljuljaj brod
  8. Spusti me / digni me
  9. Svojim putem
  10. Mog'o sam
  11. Osmijehom
  12. Jaši Jaši
  13. Malena

Kupi ovaj album
Vertigo Diskografija

Peti album... objavljen 17.5.2010...


Recenzije


 

dnevnik.hr, Marko Podrug, 22 Svibanj 2010 (ocjena 9/10)

'Romantika' je možda bila komercijalni pogodak i okidač koji je učinio Elemental relevantnim faktorom na sceni, ali kreativni vrhunac, pokazalo se, te 2004. nije dosegnut, jer grupa okupljena oko Shota i Remi ima rijetku vrlinu da svakim albumom napreduje. CD 'Pod pritiskom' nije imao hit dometa 'Romantike', ali je iznjedrio ujednačenu porciju visoko kvalitetnog hip-hopa, kojeg članovi benda vole nazivati 'organic'.

No, tekstualno, svirački i karakterno, Elemental je pokazao što zna i može tek na 'Vertigu', njihovom petom albumu izrazito 'bendovske' orijentacije, na kojemu su bas, bubanj i gitara barem podjednako bitni koliko i temeljni hip-hop izričaj. Ako je rokerski nastrojena pjesma 'Nema ga' s prošlog albuma bila 'incident' i, kako tvrde članovi benda, plod slučaja i studijskog sessiona, žestina na 'Vertigu' planirani je iskorak grupe u područje gdje se očito sasvim dobro snalaze. Gitarističke eskapade i čvrsti ritam u paralelnom slalomu s rimama Shota i Remi, stvorili su uzbudljivi hibrid, koji će vjerojatno na koncertima zaživjeti punim plućima.

Remi i Shot, autorska i vokalna snaga grupe, od svojih početaka uspijevaju u pjesmama stvoriti vokalni muško-ženski 'sukob', ponuditi obje strane obrađivane teme, što ovoga puta najbolje funkcionira u 'Reži me', u kojoj nogu u dupe dobivaju redcarpetovski frikovi, opsjednuti krpicama, trendovima, a ponajprije sobom.

Najave članova grupe kako će novi album biti nepolitičan i ljubavni, pokazale su se samo donekle točnima. Već su u uvodnoj 'Priroda i društvo' secirali hrvatsku stvarnost, što je najbolje podvučeno stihom: 'priroda je lijepa, al' zajebano društvo'. Kritiku općedruštvene letargije iskazali su u žestokoj 'Danas ću ipak', 'Ljulja brod' je staložen, ritmički nenabrijan i sasvim neobičan poziv na revoluciju, dok se 'Spusti me/digni me' bori protiv besperspektivnosti i depresije.

No, u ljubavnim pjesmama leži najveća snaga albuma. Doduše, ljubavi tu ima vrlo malo, budući da Remi i Shota više inspiriraju prekidi, svađe i nevjere, nego idilične ljubavne slike. U naslovnoj skladbi, vjerojatno najbolje posloženoj pjesmi Elementala do sada, Remi u žestokom obračunu s gitarama, priželjkuje zabranjenu ljubav (rek'o bi kolega Stajčić - to je 'Vertigo', a ne U2), dok decibeli najviše divljaju u eksplicitnoj, ljutoj, odlučnoj i smjeloj 'Jaši, jaši'. S boljim ili gorim polovicama prekida se i u 'Ubila sam te', kao i u 'Svojim putem', a i Zagreb kakav više ne postoji dobio je jednu nostalgičnu ljubavnu posvetu u 'Gdje je moj grad'.

Ipak, nije sve tako crno i kaotično u glazbenom svijetu kojeg stvara Elemental. U 'Mogo sam' Shot spušta loptu na zemlju, 'Osmijehom' nam nudi optimistične note, najbliže Elementalu kakvog smo poznavali, a i sjetna 'Malena' u slušatelju budi pozitivne misli.

Je li ovo kreativni vrhunac Elementala, saznat ćemo tek kad objave neki novi album, no sigurno je da je to ove godine definitivno najbolje što je naša nejaka scena zasad uspjela ponuditi.


Slobodna Dalmacija, Zlatko Gall, 28 Svibanj 2010 (ocjena 4/5)

Vijest je glasila da su se na novom – petom – albumu Elemental odmakli od eksplicitnih političkih poruka, no svi koji su mislili da će se Remi, Shot i družina usidriti u prostor idilične amnezije, mogu se razuvjeriti uvodnim brojem “Priroda i društvo”. Jer, neka vas milozvučni vokali te lepršavo prozračna produkcija i aranžmani ne zavaraju: “Priroda i društvo” je jednako kritična slika hrvatskog svagdana kao i svi negdašnji žestoki komentari Elementala.

Tekstovi od krvi i mesa konstanta su Elementala, pa i onda kad se fokus s općeg prenosi na osobno. Jer, recimo, tema “Jaši, jaši” – s Remi i Shotom u vokalnom “dijalogu” – sjajna je “minijatura” iz muško-ženskih odnosa s naglaskom na “njenoj” pobuni uz poruku “sjaši sa mene”.

Ono što je novost albuma je ponajprije drugačiji, slojevitiji, a opet sve pitkiji, zvuk rasnog banda koji je, očito, prošao ama baš isti put usviravanja i brušenja na nebrojenim koncertnim nastupima kao i TBF.

I baš kao TBF – kojemu uspijeva u brojevima kao što je “Alles gut” biti i lepršavo zabavan s perlon melodijama koje lepršaju na ljetnom povjetarcu, ali i opor u svojim slikama neuljepšane stvarnosti – i Elemental uvodnim brojem albuma ispisuje svoju oporo-slatku dijagnozu stanja na terenu.

Singl “Vertigo”, koji je prethodio albumu, zacijelo je bio glavni razlog za paušalnu procjenu da će cijeli album otići izvan socijalno “osviještenih” tema jer riječ je o odličnom komadu smionih transžanrovskih špartanja i osobnog (ljubavnog) teksta.

“Reži me” – koji počinje kao čudan komad bambimolesterskog instrumentala, a nastavlja se kao poletni pop-broj lišen strogih žanrovskih ograničenja – bavi se, pak, ovodobnim opsesijama dijetama, kozmetikom, dizajnerskim krpicama i stilistima; “Gdje je moj grad” prvorazredan je komad melankolije u kojoj se spajaju sugestivne Remine slike i nježna glazbena ovojnica lirske teme; “Ljuljaj brod” je maštoviti reggae, dok su “Danas ću ipak” te sjajna “Ubila sam te” tvrđi brojevi s “rokerskijom” agresivnijom zvučnom slikom i – opet – odličnim osobnim tekstovima.

Slobodna i nesputana eksperimentiranja sa zvukom kao glavno obilježje albuma očito su dokaz ne samo autorske uvjerljivosti rukopisa i nadahnuća Remi i Shota, nego i sviračke kompetentnosti banda sigurnog da baš sa svakim glazbenim predloškom može lako izići na kraj. S punim pravom jer “Vertigo” se lako pije na dušak, ali i pijucka uz stalno otkrivanje novih glazbenih slojeva i aroma.


Terapija.net, (ocjena 8/10)

Elemental je sa petim studijskim albumom još jače zakoračio u vode rock zvuka. Primjese reggaea, ska, i odjeci iz njihove hip-hop prošlosti obilježili su ovaj album koji sadrži nešto manje socijalnih tema, ali uspijeva profilirati kroz različite zvukove i što je najvažnije, sa najžešćom svirkom do sada. Godine i godine odličnih izvedbi uživo su potjerale bend u dobrom smjeru. Raširili su krila, zvuk se promijenio, Remi se prebacila na više pjevanja (a manje repanja), a Shot se vokalno pojavljuje nešto manje nego prije. Određene pjesme podsjećaju na album 'Male stvari', te služe kao nostalgičan leitmotiv u inače svježem pogledu u budućnost. Prva pjesma koja je izašla sa albuma je žestoka i gorka 'Vertigo' koja govori o vezama, što se u pravilu kod ovoga benda pretvara u zanimljive priče o ljubavi koja i nije uvijek tako bajna i krasna. 'Priroda i društvo' stoji kao jedna od rijetkih koja se ne odvija na nekoj osobnoj razini, nego prodire kroz socijalne pore našega društva. Elemental se ne ustručava takvih pjesama i sa određenom lakoćom pogađaju najbolnije točke, bez trivijalizacije i jednostavnih refrena. Oni ne pružaju eskapistički element i to sasvim sigurno stoji kao jedna od njihovih odlika. Album donosi više osobnih tema i individualnih pogleda na život i okruženje, sa većim i jačim utjecajem instrumenata, poglavito gitara. Sve pjesme i glazbu potpisuju članovi benda. Ovaj bend uči na svojim pogreškama, razvija se, ne boji se grešaka i padova, i nakon desetljeća rada u studijskom okruženju nastavlja svoju priču, koja privlači iz više razloga. Od glazbe, do tekstova i izvedbi, 'Vertigo' je puni proizvod koji diže Elemental na novu razinu, koju će sasvim sigurno nadići sa sljedećim izdanjima.


Mikrofonija.com, Hadžo

Transformacija Elementala iz hip hop kolektiva u punkorvni pop/rock bend uspješno se nastavlja na petom studijskom albumu koji je njihovo najorganskije izdanje do sada, s punim «bendovskim» zvukom i više pjevanja a manje repanja.

Zanimljivo je to što se događa u domaćem hip hopu. TBF su dovršili preobrazbu u dvoransku rock atrakciju koja uz Ladno pivce slovi kao najveći rock bend u državi. Edo Maajka je nakon raspuštanja Leksaurina ponovo okupio živi bend u funky fazonu, Kandžija već poodavno ima prateći bend Gole žene, Frenkie je konačno okupio živi bend i odmah se podigao za razinu više, a čak i notorno smeće Connect počeli su nastupati s cijelim bendom. Dodajte tome i cijeli niz crossover bendova koji spajaju hip hop vokale s hc zvukom i pritom ne zaboravimo El Bahatteeja kao jednog od pionira tog fuzioniranja i što nam to govori?

Da je hip hoperima sinulo kako u živom okruženju ne mogu funkcionirati samo na matricu, vokale i đipanje poput veselih majmunčića u kavezu. Jedan od prvih bendova koji je to shvatio je zagrebački hip hop kolektiv Elemental koji je svoju preobrazbu u punokrvni pop/rock bend počeo još prije pet godina na «Malim stvarima» a nastavio prije dvije godine s albumom «Pod pritiskom». Neki su kritičari gunđali kako je «Pod pritiskom» bio preozbiljan album bez jakog hita, ali zajebite ih - to dolazi od one ekipe koja nije bila spremna samo tako preći s hitova o fuku na jednu noć na pjesme o nasilju u obitelji («Pokušaj života») ili smrti uzrokovanoj prolaskom kroz crveno svjetlo («Crveno»). Istina, posljednji album nije imao hitova kao prethodnik, ali je kao cjelina bio najbolje izdanje Elementala do tada.

Na svom petom studijskom albumu Elemental su otišli još korak dalje u svojoj metamorfozi. Novi album zvuči još sirovije, rockerskije, organskije od prethodnika, a godine koncertiranja u manje-više stalnoj postavi (novi je basist Konrad Lovrenčić, ostalo su već stare džombe u bendu) dovele su do želje da se još više pomaknu granice hip hopa. Kao rezultat dobili smo najbolje odsviran album benda do sada, s najviše pjevanja i najmanje klasičnog repanja.

Tematski, album je najavljivan kao povratak osobnijim temama umjesto političkih komentara koji su preovladavali na posljednjim albumima i to je uglavnom i točno. Samo su dvije pjesme koje se mogu nazvati čisto političkim: uvodna «Priroda i društvo» kao savršeni komad hip-popa koji precizno poput švicarskog sata secira društvenu svakodnevnicu post-tranzicijske Hrvatske uz fenomenalan refren «To je naša priroda i društvo, nek se rodi dijete al neka bude muško» gdje Remi pokazuje da može pustiti glas i lajnom «Priroda je lijepa al' zajebano društvo» koja pogađa u sridu svih naših problema. Jedna od najboljih pjesama Elementala gdje su svi elementi sjeli na svoje mjesto.

Druga uvjetno rečeno politička stvar je «Ljuljaj brod» kao poziv na otpor i kritika pasivnosti i letargije prosječnog građana koji ionako nije ništa više od glasačkog listića, a sve iznad reggaeom natopljene glazbene podloge. U refrenu za moj ukus malo previše vuku na Dubiozu dok su ovi još imali Anisu u bendu, ali oprostit ću im. Slično je motivirana i stvar «Danas ću ipak» koja problemu letargije pristupa iz osobnije vizure (»Treba mi nešto da gurne me da nađem motivaciju, da izađem iz tupila da prekinem stagnaciju») i gdje se osjeća onaj tvrđi, «živi» zvuk benda s izraženim funky basom i snažnim ritmom. Shot u ovoj pjesmi malo više dolazi do izražaja, inače ga na albumu ima znatno manje nego na prethodnima, više se posvetio producentskim obvezama. Pretpostavljam da mu se nije dalo svako malo trčati iz jedne prostorije u drugu... J J J

Prvi singl «Vertigo» ste svi već čuli i to je rasan hit na prvu loptu kakav bend nije imao još od «Romantike». To je i ogledni primjer novog zvuka Elementala – Remi pjeva kroz cijelu pjesmu, a bend zvuči nabrijanije nego ikada prije, uz izražene gitare ali i prekrasne retro premaze klavijatura u pozadini i sjajno posloženu Shotovu produkciju. Još jedan potencijalni hit je «Reži me» kao ciničan podjeb svih onih nazovi celebrityja koji, opsjednuti dobrim izgledom, defiliraju kroz Red Carpete, Exkluzive i slične kretenske emisije misleći da svekoliku javnost zanima što su mijenjali na posljednjoj u nizu plastičnih operacija. Stvar inače zvuči poput nekog imaginarnog izleta Gotan Projecta u hip hop vode s plesnim ritmom uz koji se komotno može plesati tango.

Slikoviti opisi muško ženskih odnosa kao Elementalov trademark najbolje su oslikani u pjesmama «Ubila sam te» i «Svojim putem» koje su već dobro poznati opisi razočaranja zbog veze koja je neslavno propala (kako to veze imaju običaj raditi, ne?). Ova prva ima i sjajnu završnu lajnu «Pozdrav nesuđenoj svekrvi nije žena kriva, žao mi je gospođo ali vraćam vam sina» i malo podsjeća na «Napokon», s tom razlikom što je ovdje ubijanje ipak samo fiktivno. Kad u «Svojim putem» Remi otpjeva «Rekla sam ti čut ćemo se a znala sam da lažem» dobijete flashbackove milijun takvih situacija u kojima ste se i sami našli. Bar ja jesam. (Uh, da sam dobio kunu za svako lažno obećanje koje sam dao/dobio sad bih ležao pored bazena u vili na jugu Italije i pio skupi šampanjac dok bi mi rasna plavuša opsega grudi većeg od IQ-a pušila karu.) Najžešća stvar na albumu je «Jaši, jaši» kao dobro poznat disserski dijalog Remi i Shota koja će sigurno u koncertnoj izvedbi izazivati sezmička potresanja tla, a lajna «Jaši jaši al sjaši sa mene» ponovno će učvrstiti Remi kao modela u očima malodobnih curica koje su se u zadnje vrijeme počele paliti na Idu iz Lollobrigide, a Remi ovdje pokazuje tko je pravi šerif u gradu na polju male diss stihova. Respect!

Album ima i svojih lakših, osobnijih i introspektnijih trenutaka, poput melankolične i nostalgične posvete izgubljenom Zagrebu «Gdje je moj grad», pitanja koje si postavlja svatko tko je imao tu (ne)sreću da se sjeća «onoga prije» i ovoga sada. I sam se ponekad osjećam strancem u vlastitom gradu zbog kojekakvih papaka koji su se poput gamadi namnožili u njemu i promijenili mu lice, tako da potpuno razumijem što je Remi htjela reći. Zaključna «Malena» iznad jazzy klavijaturističke podloge zvuči poput self-help priručnika za klinke uz još jednu sjajnu lajnu «Kad nisi za sebe, za koga si lijepa?».

Ostatak albuma je manje impresivan, no to je problem koji su Elemental imali sa svakim albumom: uvijek će se naći pokoji filler bez koga bi album bolje funkcionirao («Osmijehom», «Mogo sam»), no ovo je album koji treba gledati kao skup od 13 pjesama koje tvore jednu cjelinu a ne kao skup 13 potencijalnih singlova. U usporedbi s prethodnikom, još uvijek mi se čini da je «Pod pritiskom» jači album, da ima više snažnih pjesama, ali «Vertigo» će učvrstiti Elemental kao jak koncertni bend koji će uživo biti u stanju ne samo vjerno prenijeti glazbu s ovog albuma već joj udahnuti i dimenziju više. Nisam još imao priliku gledati Elemental od izlaska albuma pa ne mogu prosuditi kako Remi zvuči uživo (ona je ipak prije reperica nego pjevačica u klasičnom smislu riječi), ali prije ili kasnije negdje ću ih već ošacovati. A to preporučujem i vama.

Da, nešto se zanimljivo događa u domaćem hip hopu a Elemental svojim novim izdanjem pridonose jasnijem profiliranju scene. Možda će «Vertigom» izgubiti dio stare ili «pravovjerne» hip hop publike, ali doći će neka nova. Tako to ide u mainstreamu...


www.SubMagazin.com, Amar Rhislić, 3. Svibanj, (ocjena 7.3)

Novi album zagrebačke hip-hop atrakcije je ugledao svjetlo dana, međutim u toj žanrovskoj konstataciji nešto smrdi – Na “Vertigu” oni su sve osim hip-hop benda. Ovim petim studijskim izdanjem Elemental je unio dosta promijena u svoj matični zvuk u odnosu na prethodna četiri albuma, koji su svi manje-više orijentirani ka hip-hopu kog interpretira ovaj šesteročlani bend u pravom smislu. Namjerno nagovještavam u pravom smislu, jer je mnogo hip-hop “bendova” u kojima niko ništa ne svira, već se ponese mikseta na žive, ako tako možemo reći, “svirke” i oni se i dalje nazivaju bendovima. No, vratimo se na Elemental, koji je dosta pobjegao od tog svog matičnog hip-hop zvuka dodijelivši sebi puno pravo da eksperimentišu na petom mini-jubilej albumu. Rizično ali isplativo, bend koketira na novom albumu sa punkerskim zvukom, indiem, standardnim alternativnim, te hard rockom gdje ispadaju u nekim slučajevima i pomalo smiješni, ali šta je tu je. A tu je u krajnjoj kozekvenci album koji je po meni postavio dosta dobre standarde u tom eksperimentisanju na koje se rijetko odlučuju ovdašnji bendovi, jer ipak, provjereno je provjereno. Bend se na novom albumu ne trudi biti ozbiljniji nego što jesu, kao u ranijim pokušajima, prepustili su se vlastitom sluhu i imaginaciji pa je ukupan dojam na kraju albuma više nego dobar. No krenimo redom.

Već u uvodnoj “Priroda i društvo” primjetna je promjena pristupa u neku blažu verziju pjesme političkog tipa sa albuma “Pod Pritiskom”, i već na prve prizvuke pomenute pjesme se da osjetiti “novi” Elemental. Druga stvar za koju je već izašao i video-spot naziva se “Vertigo”, koja je po meni i najbolja pjesma na albumu. Cjelokupno gledajući Elemental je sa pukim eksperimentisanjem postigao ono što nisu uspjeli na prethodnim albumima. Svježina. To je ono što odlikuje cijeli “Vertigo” kao cjelinu – od početka do kraja to je jako svjež i “prozračan” album. Ipak, kroz svu tu svježinu bend je zadržao neke stare navike sa prethodnih albuma, kao što su punokrvni anti-propagandni tekstovi, kritična slika stanja u državi itd., samo što je sve to transformisano te interpretirano kroz milozvučni glas Remi, te ljepše instrumentalne faze koje bend sjajno forsira na ovom albumu, pa se ne čini “sve tako crno” kao na prethodnim albumima sa sličnom političkom tematikom. Naravno ne izostaju ni pjesme sa onom osobnijom tematikom, npr. na pjesmi “Ubila sam te”, te “Jaši,jaši”, gdje možemo čuti Remi i Shota u simpatičnom verbalnom dijalogu kako preslikavaju muško-ženske odnose modernog doba. Rado izdvajam pjesmu koja se zove “Reži me”, kroz koju na satiričan način komentarišu plastične operacije, te prislina uljepšavanja ljudskog tijela koja i nisu toliko potrebne, a sve više mladih djevojaka a i “nabildovanih momaka” se odlučuju na taj potez. Pjesma i instrumentalno zvuči jako slatko, dok je popunjava gitarski reggae ritam. Ima i momenata kada bend pokušava da zvuči žešće, tipa u pjesmi “Danas ću ipak!”, međutim to je u konačnici dosta smiješno. Bend je dobio i sedmog člana, basistu Konrada Lovrenčića koji takođe daje novu dimenziju bendu. Album je snimljen u rekordnom vremenu od 3 mjeseca a na sebi nosi trinaest pjesama.

U konačnici: hrabar potez sjajnog zagrebačkog benda, rizik se isplatilo, fanovi su zadovoljni a novim zvukom bi mogli privući i dosta novih slušaoca. Za kraj sam sačuvao jedan citat odnosno komentar vokalistice benda: “Tekstualno mi se čini da je ovaj album pomaknuo neke moje osobne granice. Umorila sam se već od uobičajenih floskula i htjela sam samu sebe izbiti iz cipela. Htjela sam se poigrati sa riječima kao nikad do sada. Velika inspiracija mi je bila moj mikrokozmos, ljudi oko mene, njihove priče koje sam zamotala u metaforiku pa se srećom neće prepoznati, a i svoje sam uspone i padove pretočila u stihove. Nije me sram izreći svoje priče jer su mi ponekad poslužile i terapeutski.”. Prigodno, nema šta. Moram reći da je za 18.06. planiran nastup Elementala u Tuzli, a u Sarajevo stižu tek u mjesecu Julu na promociju “Vertigo”. Držim fige Elementalu u daljem radu, sa ovim albumom su me lično dosta zadovoljili, nadam se da će i vas.


www.vip.hr, Anđelo Jurkas, 4. Svibanj, (ocjena 4/5)

Elemental uzvraćaju udarac. Sebi samima.

Peti studijski, treći reanimirani organski album bend je doživio kao koračanja novim teritorijima. U foto finišu se čini kako su pomaci ipak na skladateljsko instrumentalnom dijelu, dočim je izlazni čin više kozmetički nego kozmički.

“Male stvari” bijahu prelomni album s TOM pjesmom i gomilu razloga zašto su Elemental preskočili nekoliko stepenica i barijera na putu od kvartovskih marginalaca do regionalno bitnog koncertnog kolektiva. “Pod pritiskom” ih je povukao u smjeru uozbiljavanja, međutim izostala je očekivana reakcija mimo klasičnih čarkica s domaćim TV medijima.

U tom stanju slušanja dobrohotnih savjeta zatekli su se s žljom opuštanja i popuštanja. Nisu povukli kočnice samo su preusmjerili oštrice.

Remi se obračunava na seksualnom (naslovna, “Ubila sam te”, “Svojim putem”), socijalnom (“Priroda i društvo”), nostalgičnom (“Gdje je moj grad”) terenu mijenjajući ironiju za nježne emocije, sarkazam za direktne poruke. Nema bitnih problema s tekstovima osim činjenice da eksplozivna poanta ponekad ostaje skrivenom u namjeri.

Najbolji komadi albuma su riff stvari “Jaši, jaši” i “Svojim putem” gdje su se ne samo htijenjem približili odličnosti njihovih velikih uzora Rootsa, dok je naslovna “Vertigo” ispala predobrom najavom obzirom na ostatak komada.

Problemi Elementala ostaju u pretjeranom neskladu nosećih pjesama i ostatka tracklistinga, ne polaganju pažnje na dinamiku stvari albuma (“Priroda i društvo”, “Malena”), kombiniranju istih prema rednim brojevima. Vokalne harmonije i muško ženska slaganja opet ne finiširaju wow efektom. Premda se Luka Tralić ne može požaliti kolorom vokala njegov neizražajni i ravni stil pripovjedanja u kontrastu s Remičinim propjevavanjima ne zvuči popaljivo. Ljepljive rime bez ljepljivog serviranja ostaju u zrakopraznom prostoru.

Omjer dobiti i koristi nove Elementarne pjesmarice odgovara čutom na prethodnom albumu uz tu razliku da ovaj puta imaju jasnije centrirane pjesme, efektnije zamotane u drugačije ruho.


<< Natrag

Vrh Elemental Stranice