Pod Pritiskom

Menart @ 2008

  1. Pod pritiskom
  2. Ne vjerujem
  3. Dobar dan
  4. Ladice
  5. Zašto te imam
  6. Biti sam
  7. Hrvatska pjevačica
  8. Više od toga
  9. Daleko
  10. Crveno
  11. Tužne pjesme
  12. Što manje znam
  13. Pokušaj života
  14. Nema ga
  15. Baš volim sve
  16. U mojoj glavi

kupi ovaj album
Pod pritiskom Diskografija

Tijekom tri godine, uz mnogobrojne koncerte i nastupe u televizijskim glazbenim emisijama, Elemental je radio na novim pjesmama i snimio novi album "Pod pritiskom". S albuma su već predstavljena dva singla, "Dobar dan" u kolovozu 2007. i "Zašto te imam" u studenom 2007. Oba su singla sjajno prihvaćena i zauzela vrhove top ljestvica u cijeloj RH.

Politički osviješten single "Zašto te imam" je zbog svog eksplicitnog spota i teksta pjesme zabranjen na većini televizijskih postaja, a na internetskoj stranici "Youtube" ga je do sada pogledalo preko 55.000 posjetilaca. Spot je režirala producentska kuća "Kosi Kadar" koji su također potpisali režiju spota "Male stvari" s prethodnog, istoimenog albuma.

Novi album "Pod pritiskom" grupe Elemental pušten je u prodaju 7.2.2008. Novim albumom Elemental predstavlja svoj novi, žešći i oštriji zvuk, a tekstovi su eksplicitni, socijalno osviješteni, ali su zadržali notu hip-hop poetike.

 


Recenzije


Soundguardian.com, Antonio Hadrović, 09 Veljača 2008 (ocjena 5/5)

Završetak studija u Republici Hrvatskoj je zanimljivo iskustvo. Četiri do šest godina visoke nauke, a zapravo četiri do šest godina produljenog maturalca od KSET-a do Močvare preko Papillona, djelomično subvencionirano od strane države i od strane roditelja. Neki su viđeni da rade preko SC-a.

Fakultet je mjesto na kojem iz stana odeš u ponedjeljak, a vratiš se u petak sa smiješkom i molbom cimeru da ti posudi za kartu kući. I još mu mazneš cigaretu pritom. A ne pita te gdje si bio i sa kim si bio te što si pio? Ako si pio...

Sa diplomom dolaze neke druge stvari poput metodike traženja veza do blejanja u monitor i Gmail inbox jer čekaš da ti se bar netko od svih onih oglasa sa MojPosao javi. Te, naravno, tete na Zavodu za zapošljavanje i njihove radionice za lakše traženje posla na neodređeno.

„Pa dobro Hadroviću ovo je recenzija novog Elementala, a ne osobni emo trenutak!“ – Cijenjeni čitatelj bi mogao zavapiti, ali ovo zapravo i je recenzija jer na ovom disku dere finije i britkije nego ikada do sada. Na albumu nema hita tipa Romantika, nema niti ulice niti geta. Nitko ne završava propucan, nešto kuja se spominje u par pjesama, ali nikako imenom. U jednoj se parafrazira i Jura Stublić,ali u svakoj se čuje (otrcane li fraze) kritika društva potrošača i društva skandala. Da su ubacili ZERP i poskupljenja, Remi i Shot te Erol i ostatak bande ispali bi baš kao black CNN kao što su hip hop zvali na početku. Ovako ispadaju kao rep verzija Gorana Milića ili Zorana šprajca kad je jako humoristično raspoložen na kraju dnevnika.

Album su najavile dvije pjesme; Dobar Dan o usranom poslu na neodređeno i svim onim menadžerima i executiveima koji bi sa kolegicama SWOT analizu (kužite: analizu, ne?) radili u svim položajima samo ne u onom vertikalnom, te Zašto te imam koju su nacionalne televizije nespretno (i nota bene: neopravdano) odlučile cenzurirati i same sebi učinile medvjeđu uslugu, a Elementalu dale publicitet . Ali tu su jedne druge dvije pjesme koje su špica albuma i prilog za neki budući best of disk ako diskovi prežive. To su Crveno i Nema ga. Prva je unutarnji monolog djevojke koja se prisjeća momenata sa bivšim momkom, napravo pismo i testament veze koja se događala na četiri kotača i na četiri kotača je umrla u koliziji lima, kostiju i betona. Alanis Morissette 1995. kaže Do you think of me when you fuck her?, dok Mirela Priselac 2008. i oko 3 minute i 10 sekundi pošteno popizdi i kaže ....mrzim se jer nisam sve u glavi raščistila i da mi ne bi bilo milo kad bi te vidjela. Crveno mi sada znači samo nemoć da pobjegnem, da ne šaljem poruku kada mi se grlo stegne. Crveno je moja slabost i mrzim ga više od tebe i one nove male koja te sad jebe. Ženska bol ne poznaje godine. Pogotovo kada je ovako uvjerljiva.

Druga pjesma je o jednoj drugoj ženi koja je danas mrtva. Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i dobu koje je bilo, ipak, poštenije. Svi vi instant Hrvati, mislite što želite, ali pogledajte oko svog računala (koje je kupljeno u slobodnoj i nezavisnoj) i pitajte starce, s kojima još uvijek živite, kada su kupili stan. Čast časnim iznimkama i građevinskoj mafiji.

Album je po zvuku vrlo sličan Malim stvarima iako na par trenutaka gitarist dobije dozvolu da malo poludi i požesti zvuk dok Tužne pjesme, prva pjesma u Hrvata u kojoj se spominje Linux i OpenSource počinje baš kao Bombtrack od Rage Against The Machine. Da je Shot spomenuo Ubuntu ili Star Wars, svaki hrvatski g33k dobio bi novu najomiljeniju pjesmu, a tulumi FERovaca žene i smisao.


 

Glas Istre, Tea Tidić, 14 Veljača 2008 (Kandidat za album godine

Sedmeročlana grupa Elemental pravi je dokaz da se i na domaćoj sceni može napraviti album svjetske kvalitete s inteligentnim i angažiranim tekstovima. Njihov novi album »Pod pritiskom«, donosi 16 pjesama, a album su najavili singlovi »Zašto te imam« te »Dobar dan«, pjesma o bullyngu i mobbingu, zarazno melodičnog refrena.


Iako je riječ o hip-hop uratku, na ovom albumu Elemental predstavljaju mnoštvo lijepih melodija, a najveće iznenađenje je zasigurno blues zafrkancija »Hrvatska pjevačica«, gdje Remi uz pratnju akustične gitare ironično opisuje aktualnu situaciju na domaćoj estradi.


Simbolično, ove godine Elemental bilježi desetljeće rada - a album »Pod pritiskom« vrlo je ozbiljan kandidat za album godine. Hip-hop je i dalje osnova Elementalova izričaja, no kroz pjesme se provlače utjecaji jazza, soula, funka, i reggaea.


Elemental ovdje objektivno i britko predstavljaju pravi glas naroda - nema tu tipično hip-hoperskih tema o getu i pucnjavama, već je problem primjerice vladajuća struktura koja odobrava tajkunske malverzacije o kojoj se govori u »Zašto te imam«, što je posebno prigodna u ovo postizborno vrijeme, a zanimljivo je da je spot za ovu pjesmu cenzuriran na nacionalnim televizijama, dok je pak na Youtubeu taj spot pogledalo više od 50 tisuća ljudi!


Ironija je definitivno udarna kvaliteta ovog albuma, gdje se kroz britke rime ogoljuje hrvatska realnost - kao u pjesmi »Više od toga«, gdje Remi repa »Mi smo mala zemlja s velikim talentima, za sve imamo svoj pandan, to nas čini sretnima...«, a posebno je dojmljiva pjesma »Crveno«, ispočetka sjetna, naizgled tipične tematike muško-ženskih odnosa i napuštene djevojke, no ispričane u tako iskrenoj i realnoj varijanti da plijeni pažnju svakim stihom.


Svaka pjesma donosi svoju upečatljivu priču - poput »Tužne pjesme« zafrkancije o kompjuterskim geekovima, »Ne vjerujem« je komentar medijske prezasićenosti nevažnim, ponekad i glupavim informacijama koje se prezentiraju kao nešto spektakularno, »Više od toga« daje satiričan komentar hrvatske glazbene scene, a »Pokušaj života«, je priča o ženi uhvaćenoj u koštac nesretne obiteljske situacije...


Svaka od 16 pjesama na albumu kvalitetna je, a riječ je o odličnom izdanju koji donosi mnoštvo kvalitetne glazbe, ali i tekstova nad kojima bi se stvarno trebali zamisliti.


 

Jutarnji list, Ilko Čulić, 14 Veljača 2008 (Premalo aduta za poravnanje s TBF-om, ocjena 3/5)

Najnoviji spot Elementala za pjesmu “Zašto te imam” ispao je toliko provokativan da su ga odbile prikazati sve televizijske kuće u Hrvatskoj, osim Ri TV-a? Vješto plasirana glasina o cenzuri zaintrigirala je čak pedesetak tisuća ljudi koji su kliknuli na YouTube i zapravo mogli vidjeti samo ono što se svakodnevno vrti u ovdašnjim informativnim emisijama.

Red političara, red sirotinje, očajne tranzicijske gubitnike, još malo zadriglih političara i prizore divljanja nogometnih huligana. Ako vas zanima beskompromisan socijalni angažman u hip hop ritmu ostanite na YouTubeu i pogledajte spot “La Rage” francuske hardcore reperice Kenny Arkane. Pokraj nje, Elemental je s benignim napadom na neimenovanog političara provokativan skoro kao Branimir Bilić u “Mislima 21. stoljeća”.

U tri godine protekle od prethodnog albuma “Male stvari” ova sedmočlana ekipa odsvirala je preko 100 koncerata i izbrusila svoj organski hip hop zvuk dovoljno za usporedbu s velikim uzorima iz The Roots. Shot i Erol pokazali su na lanjskom debi albumu Stillnessa da mogu biti pouzdan i prilično svestran producentski tandem, a Remi je zasluženo dobila medijski tretman pop zvijezde jer je jedini ženski glas hrvatskog hip hopa nerijetko zvučao uvjerljivije od cijele povorke raspjevanih estradnih starleta.

Najavni singl “Dobar dan” s kojim su Remi i Shot načeli intrigantnu temu mobbinga dao je naslutiti kako će Elemental na četvrtom albumu jače zagristi u angažirani conscious-rap, ali nije se baš moglo očekivati da će im to biti glavna preokupacija.

Dok su TBF, Edo Maajka i El Bahattee pomicali granice hip hop buntovništva i pretakali ga u neke od svojih najjačih pjesama, Elemental se uglavnom bavio muško-ženskim odnosima i baš je tim putem došao do najvećeg starog hita “Romantika”. Nimalo slučajno najbolji dio albuma “Pod pritiskom” je opet rezignirana ženska ljubavna priča “Crveno”, u kojoj Remi s lakoćom održava napetost skoro šest minuta.

Problemi nastaju tamo gdje Remi i Shot pokušavaju pozicionirati Elemental kao pouzdanog saveznika TBF-a. Nedovoljno energičan i nimalo duhovit conscious-rap brzo postaje dosadan, a kako je album “Pod pritiskom” ambiciozno rastegnut na 75 minuta, takvih primjera ima i previše. Do ozbiljne provokacije došli su samo u pjesmi “Ne vjerujem”, ali iz jednog krajnje čudnog diskursa.

U prvom dijelu to je svakidašnja jadikovka o medijskim manipulacijama, kojima se Remi suprotstavlja citiranjem Jure Stublića. “Danas sam bacila radio kroz prozor” još zvuči efektno, ali Shot je, valjda tražeći nešto jače, na kraju pjesme veselo zapjevao “ danas ću palit knjige, danas ću razbit ekran, voda je došla do grla, ne želim biti kastriran”. Ako razbiješ ekran poput Boba Geldofa u filmu “The Wall”, Japanci će već sutra napraviti poboljšani model i šteta doista ne može biti velika. No, ako kreneš paliti knjige, sigurno nećeš biti zapamćen kao buntovni reper.


 

tportal.hr, Zoran Stajčić, 15 Veljača 2008 (ocjena 8/10

Ključnu situaciju u svojoj karijeri članovi Elementala su uspješno riješili. Iskreni i odani sebi, otišli su dalje od uspješnog prethodnika 'Male stvari' te odrastaju zajedno sa svojom glazbom, neopterećeni pritiskom onoga što je iza njih. 'Pod pritiskom' je tako naša svakodnevnica koju oni slikovito dočaravaju rimom, rifovima i ritmom, a nikako njihova inspiracija

U još uvijek svježem intervjuu za tportal, Remi i Shot, začetnici Elementala, izjavili su da nisu htjeli napraviti soundtrack za revoluciju, ali 'Pod pritiskom' u neku ruku to i jest. Hrvatskoj generaciji Y, a i onima starijima, po svemu sudeći ne gine izlazak na barikade, jer ekonomska računica, ako se ne 'nabilda' buntom, i ne izgleda kao neka računica, već više kao robovsko životarenje unutar sive ekonomije što pokreće kotač ovog društva koje se ponaša kao da je sve u najboljem redu.

Elemental su itekako svjesni toga, ali nasreću posjeduju dovoljno glazbenog i lirskog talenta da svoj bunt mogu uobličiti u razumljivu formu punu ritma. Već uvodna i naslovna pjesma 'Pod pritiskom' udara i u glavu i u trbuh, a tko nije pronašao jednu svoju osobnu životnu situaciju u bar jednom njenom stihu ili je bogataško dijete ili još uvijek nije stao na vlastite noge.

Obračun s informativnim programima u medijima slijedi u narednoj 'Ne vjerujem', a kad Remi 'ispali' da je bacila radio kroz prozor, to zvuči daleko opakije i iskrenije od nekih već sad antologijskih 'bacača radija kroz prozor', dok u glazbenoj podlozi bend dokazuje čvrstinu na tragu Rage Against The Machinea u kombinaciji s RHCP-om.

Gušt davanja otkaza slijedi u pjesmi 'Dobar dan', a stihovi o tračanju oko aparata za kavu tako opipljivo skiciraju trulu atmosferu ljudskih odnosa unutar današnjih firmi. 'Ladice' predstavlja predah u kojem se posvećuje sebi i svojim uspomenama, a dolazi kao logičan nastavak 'Dobrog dana'.

Pljuska političkim garniturama, odnosno opis životnog puta hrvatskog homo politicusa slijedi u 'Zašto te imam', pjesmi koja je u domaćem medijskom prostoru digla dovoljno prašine spotom koji je montiran od kadrova nedavnih predizbornih kampanja političkih stranaka.

Što znači biti individualac, drukčiji od drugih i prepušten sebi, Elemental uspješno raščlanjuju u 'Biti sam'. Neočekivani ulazak u blues slijedi u pjesmi 'Hrvatska pjevačica', koja je snimljena kao demo što je nastao na jednom od tuluma u studiju, a nastavlja se tek na kraju albuma kao neoznačeni bonus materijal. Minijatura je to bez koje se moglo, ali je vjerojatno ostala zbog nekih internih razloga, no opet ima određenu funkciju kao intro u 'Više od toga', pjesmi koja trančira anemiju domaće estradno-gažerske scene.

Tenzija malo pada s 'Daleko', ne baš sjajnom pjesmom o bijegu, dok situaciju malo popravlja 'Crveno', prva pjesma o problemima ljubavnog života ili, bolje reći, raskidu veze, no kasnije puno bolje legne 'Pokušaj života' slične tematike.

'Tužne pjesme' i 'Što manje znam' nisu loše, ali ne posjeduju špicu koja bi ih izdignula poput pjesama s početka albuma, prije svega zbog nezahvalnog upetljavanja u psihologiju, što baš i nije zahvalno polje glazbenog djelovanja.

No sljedeći vrhunac, ako ne i najbolji moment albuma, dolazi s 'Nema ga', jednom od najboljih domaćih pjesama koja opisuje sukob generacija, i to ne samo tekstom, već i pjevački kroz katarzičan refren, prilikom čega Remi dokazuje svoj pjevački talent u punom sjaju.

Glazbeno gledano, čini se da upravo 'Nema ga' predstavlja smjernicu koja se otkrila Elementalu i koju će vjerojatno u budućnosti slijediti, dok se za 'U mojoj glavi', koja odlično zatvara album, to može čak i sa sigurnošću zaključiti, jer te dvije himnične pjesme itekako drže drugu polovicu albuma.

Kako zasad stvari stoje, 'Male stvari' nisu bile samo slučajnost, nego početak života jednog punokrvnog domaćeg autorskog benda. 'Pod pritiskom' je najbolji dokaz za to.


 

music.vip.hr, Anđelo Jurkas, Pod pritiskom ispravan put

Zašto se Elemental doima pod pritiskom nije nemoguće razumjeti. U kontekstu hrvatske ne samo glazbene socijale i zbilje, tkogod zagrebe površinu svaki mu se korak nakon toga mjerka pod povećalima i sraslim očekivanjima. Njihov četvrti album u dobrom dijelu javnosti promatran je kao drugi. A taj je uvijek najteži. Nakon preporoda s "Malim stvarima" i "Romantikom", prevođenja old school hip hop postavki benda u prošireno, organsko okruženje, Elemental su se morali dokazivati dijelu javnosti i sebi samima. Uz mnoštvo koncerata i novoprobuđenim statusom atrakcije uživo, te isturene figure Remi, uz Idu Prester, kao glasnogovornice mlade, urbane, javne, moderne Hrvatice. Svake one koja ne ide mišku pod mišku sa štiklama i spolnim organom koji se uz malo mašte i stroja za pranje slova rimuje riječju miška. U tom kontekstu Elemental su četvrtim albumom ispunjavali prvenstveno vlastite osjećaje ne mareći puno za očekivanja. Dugoročno, to je jedini ispravni, ali daleko teži put.

Njihov je novi album osim produkcijske i snimateljske suverenosti, ispao kolateralnom žrtvom nehotično nespretno tempiranog timinga. Igrajući na parnu kartu naslanjanja na motive koji su ih s nekoliko godina manjka morili i na "Demiurgu (Tempu Velegrada)", najveća prepreka Elementalu u kročenju puteljaka socijalne zbilje i staza ozbiljnosti bit će nesrazmjer i neusklađivanje očekivanja od strane okoline koja nakon benda s lakoćom sipanja "Romantike" zapravo ne želi nove lekcije u okružju ozbiljnih tema. Pogotovo obzirom što su svoju borbenu rečenicu viška na slične topice seciranja "stvarnosne zbilje" rekli i TBF i Edo Maajka, svaki na svoj način. Stillness i Ante Cash također, El Bahattee nekoć. Danas, jučer i sutra. Također, vječno njegovana polarizacija između Shotova verbalnog intelektualiziranja i Remičine emotivnosti - na novom albumu dolazi do izražaja više nego na prethodnim djelima. Povremeno, te se suprotnosti silno privlače i miroljubivo koegzistiraju, dok ne trenutke bodu premda je namjera bila milovati. Elemental je četvrtim albumom ispao vrlo organskim, direktnim bendom uhvaćenim u zamku sitnih svakodnevnih proturječnosti.

Pjeva li se kritički negativno intonirano o tmurnoj rvackoj socijali uglavnom se sipanje verbalnih rafala ne očekuje uz protočne i finjak odsvirane instrumentale, već se uvriježilo da deranje majke instrumentima treba popratiti tekstualnu srdžbu i bijes, cinizam, sarkazam i ironiju. Instrumentalni dio Elementala opet je vrlo fluidan, klizan, gotovo loungeasto lagan za konzumiranje.

Po skidanju pritiska naslovnom temom, "Ne vjerujem" žestoko klizi na način kako su Erol i Shot već uobličavali Stilness i pokušavali hvatati crossover vibru nedodirljivih RATM. "Dobar dan" će hip hoperskim rječnikom biti slobodni tematski prijevod na hrvatske prilike (doduše samo u literarnom, ne i ritmičkom smislu) tečnog Ice Cubeova loungea "It Was A Good Day". Koliko je Remi potentna i nedovoljno iskorištavana pjevačica fino se osjeća u laganoj temi "Ladice". "Zašto te imam" opalila je po slojevima onih koji odlučuju, dobivši težinu tek s pripadajućim jeftinim a efektnim video spotovskim vizualom. Improvizirana akustična zajebancija s probe je "Hrvatska pjevačica" koja naprosto žudi za nadgradnjom. "Više od toga" je ironično ponavljanje materije o zatečenom stanju na domaćoj glazbenoj sceni. Stvar je timinga. Njeno kašnjenje za Edinim, TBF-ovim i inim već prosipanim rimama oduzima joj efekt i snagu koju u originalnoj ideji svakako posjeduje. "Daleko" će biti prvi primjer kako se balaševićevskim manirizmom dolazi do hip hop rezultata. "Crveno" se odvaja slojevitošću od ostatka materijala, "Tužne pjesme" Remin su cinični nastavak osvrta na suprotni spol s kojim je doktorirala "Romantikom", a Shotov obračun s pozerima kakvi se uvijek lijepe za svaki dio života i scene. "Nema ga" u refrenskim vokalnim aranžmanima dobro se nose s Jinxima na njihovom terenu. No centralni trenutak albuma nježno je skovana "Pokušaj života", baladična laganica opletena na poligonu milozvučnih akorda akustične gitare. Jedini stvarni atipični i odskačući trenutak od fino nivelirane centralne ideje albuma.

Nema mjesta pritisku, Elemental dokazali da su vrlo kompaktan, koherentan i konkretan band, ma koliko se to sviđalo svjetini ili ne. Dokazali su ozbiljnost pristupa, dijapazon tema koje ih intrigiraju odavna nije tinejdžerski, ali uvijek ima mjesta i za svjetliju stranu sivila zvanog stisnuta Hrvatska. Možda na petom albumu elementalno cvijeće propupa...


 

Muzika.hr, d.p., 22. Veljača 2008 (Stisni play i bit ćeš okej, ocjena 3,5/5

Kad krenete kao hip-hop grupa, očekuje se od vas da nas izbombardirate s milijardu stihova i svojih pogleda na svijet. Ali, na neki način, Elemental i dalje ima puno toga za ispričati.

Možda nije ni čudno, budući da je današnja zbilja prosječnog čovjeka iz Hrvatske nepresušni izvor materijala od kojih bi George Lucas mogao snimiti novi serijal filmova, a kamoli da si TBF, Hladno pivo i Elemental ne bi našli dosta priča za opjevati.

Elemental je svoj uspon počeo u trenutku kad su sa sampleova prešli na punokrvni bend koji naglasak stavlja na simpatičnu svirku, preko koje Shot i Remi tješe današnju generaciju mladih koji rade, plaćaju kredite i životare.

Upravo ta kombinacija opet se pokazala u punoj snazi na njihovom novom albumu "Pod pritiskom". Ipak, slabije nego prošli put.

Muzika i dalje clean gitarama podsjeća na svježiji hrvatski Red Hot Chili Peppers, koje ritmično i melodično daju podlogu da MC-i pokažu kako se ne mora repati samo o kujama, autima i ostalim 'svi su gore' šprehama. Zato su se primili socijalne tematike, malo negativnijih i problematičnijih stvari. Jer 'Dobra pjesma i dalje se rađa iz nemirnog srca'...

"Pod pritiskom" i "Ne vjerujem" imaju fora muziku, tu i tamo Remi zazvuči malo isforsirano kad pokušava zvučati ljuto i autoritativno, ali i dalje je super tekstopisac. Uslijedile su malo mirnije i snenije stvari kao "Dobar dan" u kojoj se opet bori sa zgodnim sponzorušama, vedrija pop-jazzy-r'n'b "Ladice" (u stilu stihova "Sunce, hvala ti što si izašlo za mene" s prošlog albuma) ili "Što manje znam", joj malo bolje leže i slobodno može i češće zapjevati.

Ova tužnija strana albuma na nesretnim ljubavnim stvarima "Crveno" (možda i najbolja) i "Pokušaj života" uvijek zvuči uvjerljivo i rijetko kada takve pjesme mogu biti loše (još pamtim onu izjavu 'svatko može napravit laganicu'), i to su teme s kojima se svi mogu poistovijetiti i tu dosta često 'pogađaju žicu'.

Ali zato su opet neizbježne borbe s vjetrenjačama korupcije ili politike na "Zašto te imam". Pjevati o truleži u našoj politici je isto kao i kad metal bendovi kritiziraju Busha i američku vanjsku politiku - simpa, ali besmisleno.

Možda su se najbolje snašli u trenucima kada su opisivali našu gažersku estradu u kojoj je važno otići na festival i pokazati dupe. To su stvari "Hrvatska pjevačica", kao demo-barski-uvod u "Više od toga" i tu su najpotpunije spojili super muziku i uvjerljive tekstove.

Sve i dalje dosta ovisi o inspiraciji Remi, ali je itekako jasno da veliki dio groovea i čagice iznosi bend (npr. "Nema ga"), a da je Shot i dalje moćni vođa benda, ali ne i čovjek s najboljim glasom za ovako nešto. Album zbilja nekad zazvuči kao da je pod pritiskom, ali će, ovisno o promociji (koja me razočarala u razdoblju pred izlazak), Elementalu barem osigurati mjesto među najjačim hrvatskim bendovima - rock ili hip-hop, trenutno nije ni važno.

Iako me svih sedam matematika koliko sam ih položio na faksu ne može uvjeriti da su "Male stvari" izašle još prije više od tri godine, ipak se moram pomiriti da su nas od te davne 2004. uspjeli zaokupiti hitovima s tog albuma - što bi značilo da je dobar.

Elemental je, možda i prejasno, uzeo tu formulu i snimio sličan album koji bi ih trebao zacementirati na našoj sceni i omogućiti da neko vrijeme sviraju po našim klubovima i oduzmu mjesto Dari Bubamari i Gogi Sekulić.


 

dopmagazin.com, Marijana Mikulić, 25. Veljača 200

Zagrebački hip hoperi Elemental koji su nakon trećeg albuma potpuno preokrenuli svoj dotadašnji status i krenuli s "rootsiranjem", organskom i živom svirkom, imaju četvrti studijski album, zapravo drugi po novom.

Remi je nakon "Romantike" postala glasnogovornicom ženskog stava, a cijeli Elemental predvođen gitaristički vrlo potkovanim Erolom Zejnilovićem i drugim muškim mikrofonom Lukom Tralićem Shotom - zvučao je ludistički.

Mlada, atraktivna, drčna opozicionarka ispred grupe koja kaska prema srednjim godinama a nije im strano pričati o životu koji žive s duhovitije i ozbiljnije strane. Bar na papiru i prema intervjuima u kojima se nije nikada stavljala ispred grupe, iako su mediji svojski željeli istaknuti baš to. Elemental su na novom albumu potpuno utonuli u seciranje sivila zatečene hrvatske glazbene i društvenopolitičke scene.

Vidno ogorčeni pokušali su sagledati perspektive obračunavajući se sa sličnim temama koje su već obradili i TBF i Edo Maajka u svojim brjnim budnicama (od "Herojix" do "Bomba"). Instrumentalno stvari funkcioniraju, ali vokalno nisu uspjeli prenijeti tu borbenu zanesenost i drskost zbog koje bismo im dali mandat za novo nošenje zastava ispred svoje generacije.

Uz nekoliko odličnih sporijih naslova "Crveno", "Pokušaj života"), singlovi nisu zasad bili dovoljno moćni da ih istaknu poput prethodnih spomenutih mas hitova ("Zašto te imam", "Dobar dan"), a ostatak materijala varira između jako ugodnih tema za ljuljanje do ne osobito dovršenih internih zafrkancija ("Hrvatska pjevačica").

Dojam je kako su Elemental puno htjeli reći i da isto toliko mogu, ali kad ih zbilja ne pretvori u preozbiljne mislioce današnjeg društva. Kad se opuste, stvari krenu same od sebe, ali kad su pod pritiskom, ispadaju nekako u grču.


<< Natrag

Vrh Elemental Stranice